Deseta je obljetnica smrti Miljenka Benčić, zasigurno jedne od najznačajnijih osoba Pazinštine poslije drugog svjetskog rata, partizana, antifašiste, ekonomista, gospodarstvenika i političara. Benčić se je rodio 8. listopada 1923. u Veloj Trabi, u obitelji u kojoj je otac bio član tajne ćelije formirane još 1928. godine, a uhićen je 1942. te je iz pulskog zatvora 1943. odveden u Dachau, gdje je i okončao život 1945. godine.
Benčić se je vrlo brzo priključio NOP-u u Istri. Već kao 19-godišnjak, inače kršne građe, umjesto na odsluženju talijanske vojske završava u istarskim ugljenokopima, te tako kao rudar biva oslobođen odlaska u vojsku. Ondje kao član tajne trojke 14. ožujka 1943. godine izvršava sabotažu te odlazi u partizane.
Postaje tajnik NOO-a za Tinjan, ta nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. sudjeluje u napadima na karabinjersku postaju u Tinjanu i vojarnu u Pazinu. Nakon Rommelove ofenzive radi na zbrinjavanju ranjenika, postaje tajnik tinjanskog NOO-a. Nakon izbivanja i pohađanja tečaja u Gorskom Kotaru vraća se sredinom ožujka 1945. u Tinjan na istu funkciju.
Nakon toga, biva prebačen u Pazin, gdje po oslobođenju postaje tajnik NOO-a kotara Pazin. U 1947. postaje pomoćnik javnog tužitelja za Istru u Puli, a nakon toga je na dužnosti javnog tužitelja kotara Poreč.
Nakon sudskih prelazi na političke funkcije, pa 1951. godine postaje predsjednik Kotarskoga narodnog odbora te 1959. preuzima dužnost glavnog direktora pazinske kemijsko tekstilne industrije Pazinka, idućih točno trideset godina sve do svog umirovljena.
Kako navodi istrapedia.hr „Pazinka se pod njegovim vodstvom od malog pogona s 10 tkalačkih razboja, izgrađenog na ledini kraj sela Valići, razvila u veliko uspješno poduzeće. Na svojem vrhuncu 1983. zapošljavala je 1.710 radnika što je bilo gotovo 30 posto svih zaposlenih na području tadašnje općine Pazin. Pazinka, predvođena Benčićem, sudjeluje u svim važnijim općinskim projektima stanogradnje, sporta i kulture.“
O tom dugačkom periodu piše Nikolina Rusac u svom diplomskom radu „Pazinka- Kulturnoantropološki i muzeološki pristupi tematizaciji industrijskog nasljeđa socijalizma“. „Važnim smatram napomenuti kako bivši radnici s kojima sam razgovarala zahvalnost za osnivanje i postojanje Pazinke ne pripisuju sistemu socijalizma, Jugoslaviji, ni samoupravljanju, već upravo jednoj osobi – Miljenku Benčiću (1923.), koji je dužnost glavnog direktora obnašao od 1959.-1999. godine, dok je prije toga kao predsjednik općine bio uključen u samo osnivanje tvornice i jedan je od začetnika ideje o njenoj izgradnji.
Radnici ga smatraju „najzaslužnijom osobom“ kada je riječ o Pazinci, te naglašavaju kako „bez njega fabrike ne bi bilo nikada“
„Ja mu moran skinut kapu, i svaki mu mora skinut kapu, jer je napravija ča je napravija, možda da ni bilo njega bi neki drugi, ali činjenica je da je on, bez njega Pazinke ne bi bilo, to sigurno ne bi. Priznali to ili ne, on je centralna ličnost i osoba i najzaslužniji da je Pazinka nastala i da se održala.“
„Zahvaljujući njemu, mnoge smo mi i plaće dobile i stanove, a kolike familije su se stvorile tamo u Pazinki, puno puno brakova se stvorilo.“
U tvorničkom su listu često spominjane njegove zasluge za razvoj tvornice i Pazinštine, te kako je „svojim radom dao ogroman doprinos razvoju komune na privrednom, političkom, društvenom i kulturnom području“, a „u najtežim je trenucima sa svojim suradnicima ‘spašavao’ kolektiv, predlažući uvijek nove i nove razvojne programe“ koji su „svrstali Pazinku među najuspješnije radne organizacije u zemlji“.
Iz članaka tvorničkog lista možemo iščitati tropove herojstva koji mu se pridaju, stvarajući time svojevrsni kult ličnost, kao i iz kazivanja bivših radnika, budući ni jedan od intervjua nije prošao bez referiranja na njegove zasluge i isticanja važnosti njegova rada.
Također, u kazivanjima su jasni nostalgični narativi koje možemo uklopiti u svojevrsnu personificiranu nostalgiju, tako će i jedna sugovornica ustvrditi: „E da je bilo po njegovom super bi nam bilo danas, još bin bila dole i bin bila valje valje u penziji.“
Po prestanku upravljanja Pazinkom nije mirovao. Aktivno se posvetio djelovanju u antifašističkim udrugama u kojima je do smrti obnašao niz dužnosti.
Stoga, se iz svega dade zaključiti kako je Miljenko Benčić svojim dugotrajnim i ustrajnim djelovanjem, izrazito doprinio razvoju pazinske kotline, te kako zaslužuje svakako i veće društveno priznanje i znanstvenu valorizaciju.
