Jučer je dvorana Istra pazinskog Spomen doma bila premala za sve zainteresirane koji su došli na predstavljanje četvrte zbirke pjesama “Pramjera ljubavi” pazinskog poštara i pjesnika Dragana Gortana odnosno pete ukoliko se računa i jedna digitalna zbirka. Zbirka je posebno zanimljiva po tome što ju je ukrasila njegova nećakinja Sara Gortan, koja živi u ćićarijskom Brgudcu.
Knjigu su predstavili predstavnik izdavača Čakavskog sabora Žminj i pazinskog ogranka Matice hrvatske Josip Šiklić i Nada Galant te grafički urednik David Ivić. U vrlo je emotivnom tonu prošlo predstavljanje, na kojem je pjesme čitala Pavita Jelinčić, a glazbeni dio su začinili svojim nevjerojatnim glasom Iva Gortan, u duetu najprije s Robertom Meisterom, a kasnije s Pazincem Aldom Foškom. S Meisterom je izvela skladbu La vie en rose Edith Piaf te „L’appuntamento Ornele Vannoni. Bilo je jako zanimljivo čuti i prve izvedbe uglazbljenih Gortanovih pjesama „Ako mi daš ruku“, „čekajući ljubav“ i „Kao obrve Fride Kahlo“ dok je on samostalno izveo pjesmu Beatlesa „Why my guitar gently weeps“.
U svom je govoru urednica knjige Nada Galant, inače doktorandica književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu istaknula svoje dugogodišnje poznanstvo s Draganom i njegovim bratom blizancem – Mirkom.
“Ne muojte me povedat, ma eko ne znan kajsti put već čitan Gortanove pjesmi i svaki put mi ujdo suzi. Ne da bin tela, nego me nekako uvučuo va ta njihov, njeguf sviet i one same počnuo. Utrdnula san ja z leti i nisan neka plačljivica i pjesmi mu već toliko puti čitan aš ih, tobože, regulivan i na kraje steši vajk finin s fačolićen va rokah. A to van ne poviedan samo tako, nego da vas prontan, kaže u emotivnom govoru Nada Galant. “Iz mnogih njegovih pjesama proviruju, sjaje ustvari, soneti nesvjesni sami sebe, ponekad se ne želeći odreći pokojeg stiha, a ponekad ipak ne želeći pokoji dodati. Lakoća i otvorenost kojom zrače Gortanove pjesme, bez obzira koliko ozbiljne bile teme o kojima govore, jest ono po čemu su njegove pjesme prepoznatljive.
Iz njih uvijek izvire toplina i ona iskonska čovječnost pa se u njima lako prepoznajemo i lako se vežemo za njih. Ljubav nije motiv samo ovog ciklusa, nego čitave zbirke, ali ovdje je ljubav u prvom licu. To je ona ljubav za koju Borges kaže da je jedini način kojim se mjeri vrijeme. Biti s tobom ili ne biti. To je ona ljubav koja mijenja dragulje za trešnje, koja se skriva u jabuci na dnu poštanske torbe, po kojoj se iz šetnje vraća mokrih ramena…pokrivajući onoga koga nema i koja ne nestaje, nego samo mijenja oblik pa se tako u konačnici može prepoznati, na primjer, u djeci, istaknula je Galant
Gortanova je zbirka četvrta po redu – prva je objavljena daleke 2008. godine „More ljubavi“ drugu odmah godinu iza toga – „Nebo…Tvoje oči“ treća „Utjeha zvijezde“ tiskana je 2011. godine.
Nakon predstavljanja rada svoje nećakinje Sare Gortan, ilustratorice i slikarice, koja je bezbrojnim pticama ukrasila njegovu zbirku pjesama, istaknuo je kako je ljudski život trag koji treba ostaviti. – Ali u tome je bitan let, i kako kaže poznati portugalski pjesnik Fernando Pessoa – Prolazi, ptico, prolazi, i nauči me prolaziti, rekao je Gortan, naglašavajući da najčešće stvara noću, čime gomila nesanicu.
– Ne sumnjam da će ova knjiga naći put do čitatelja i biti vademecum, aš merita, zaključila je Galant.
Organizator pjesničke večeri na kojoj je bilo oko 120-ak ljudi je bilo Pučko otvoreno učilište u Pazinu. Sponzori izdavanja zbirke su Grad Pazin, Općina Lupoglav, Općina Vrsar te brojni lokalni sponzori.
“
O čovjeku koji šalje novac
On radi na gradilištu velikog vijadukta
i poslao bi novac ženi u Bosnu
pa pita koliko će ga to doć’
i sramežljivo zamoli: ”bi li mi ti napis’o”
a ja mu napišem jer napišem svima
čak i onima koji ne zamole
kvrgavim prstima izbroji novac
na malu hrpu… a onda zastane
kao da nešto konta u glavi
pa na hrpicu doda još novčanicu
”jer jesen će i škola je pred vratima”
u rubrici – Poruka pošiljatelja –
kaže da ne pišem ništa
kao da oboje znamo da je previše
riječi u grlu zapelo neizgovoreno”
