Povodom 80. obljetnice sjedinjena Istre s hrvatskom, u izdanju Matice hrvatske Pazin u suizdavaštvu Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika objavljena je knjiga „ISTRAjavanje – pogled iz mrtvog kuta“ pulskog umirovljenog novinara Mate Ćurića, koja je predstavljena proteklog tjedna od strane Josipa Šiklića i Stipana Trogrlića, u Državnom arhivu u Pazinu.
Riječ je o tekstovima o novijoj povijesti Istre, posebno onih koji se tiču događaja, svjedoka i aktera tzv. rujanskih događaja oko sjedinjenja s maticom domovinom Hrvatskom. Oni su objavljivani tijekom posljednja četiri desetljeća autorove novinarske karijere u Glasu Istre, gdje je bio i zaposlen kroz različite forme – feljtone, kolumne, komentare, intervjue s najrelevantnijim akterima tog doba, povezanih s donošenjem Rujanskih odluka 1943. godine.
Urednik knjige je dr. Mihovil Dabo, a recenzenti su dr. Stipan Troglić i dr. Milan Radošević, dok su Grad Vodnjan, Grad Pula i Istarska županija pomogli u njenoj realizaciji. Kako je rekao na predstavljanju Stipan Trogrlić na predstavljanju: – U tim razgovorima, koja su okosnica knjige, autor je od ljudi, sudionika i sukreatora mnogih zbivanja novije istarske ratne i poratne povijesti, na vidjelo iznosi njihove sudbine i njihovo viđenje i tumačenje tih zbivanja. Poslije pol stoljeća „“prisilne šutnje“, pružena im je prilika da progovore.
Nakon toga nabrojao je autore o kojima Ćurić piše a to su redom: Šime Balen- feniks hrvatske politike, Mate Kršul – prvi glas nakon pola stoljeća šutnje, dr. Savo Zlatić – pregovarač za zelenim stolom o sudbini Istre u Parizu, Dušan Diminić – sukob na ljevici između partijaca dogmata i liberala, Danilo Ribarić – od zvijezda do podruma, ili general koji to nije htio biti, Ante Dobrila – komandant bez vojske, Ante Švalba – mali sin velikog oca, Dušan Rakovac – pola stoljeća udovištva i vjernosti heroju Joakimu i djeci te Milan Benazić – kurir sa Šumbera.
–Mislim da je spomenuto, uz napomenu da to nije sve, dovoljno da posegnemo za ovom zanimljivom knjigom, zbirkom Ćurićevih tekstova nastalim nakon demokratskih promjena i stvaranja samostalne hrvatske države. Pisana sa željom da iz ideološko – političkih razloga prešućivana ili iskrivljivana istina iziđe na vidjelo. Znameniti Istrani, koji su bili aktivni sudionici i kreatori ratnih i poratnih vojno-političkih zbivanja, zato što se nisu podvrgli sudu svemoćne Partije, izbačeni su iz javnosti, onemogućivano im je kroz 50 godina da kažu svoje viđenje o tom vremenu i svojoj ulozi u tom vremenu. Ćurić ih vraća u život i oni iznose svoju istinu objektivniju, čini nam se, od one retuširane u ideološkim laboratorijima. Olakšali su svoju dušu u skladu s onom latinskom. “Dixi et salvavi animam meam – Rekoh i olakšah dušu svoju.” Autorovo hrabro suočavanje i s drugim traumatskim trenucima istarske suvremene prošlosti, ali i recentnog nacionalno-političkog trenutka, može pomoći boljem razumijevanju istarskih povijesnih i sadašnjih mrtvo uzica, rekao je Stipan Trogrlić, jedan od recenzenata na promociji.
U uvodnom dijelu autora je predstavio Josip Šiklić. Mate Ćurić, publicist, novinar, filmski kritičar i prozaik, rođen u Koritima (Duvno) 1955., osnovnu i srednju školu završio u Bjelovaru, a studirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1978. živi i radi u Puli, najprije u Istarskom narodnom kazalištu, potom predaje književnost u pulskim srednjim školama te u OŠ Marčana.
Od 1983. radi kao novinar u dnevniku Glas Istre gdje se afirmirao kao filmski kritičar i publicist i dugogodišnji urednik kulture; urednik je u istarskom narodnom godišnjaku “Jurina i Franina”, Matici hrvatskoj Pula, suradnik Čakavskog sabora, uredio je više knjiga proze i publicistike te suradnik u više časopisa.
U književnost ulazi početkom osamdesetih kratkim pričama za djecu i odrasle u godišnjaku “Jurina i Franina”, književnim esejima u časopisima »Pet« i Kulturni vjesnik u Puli, a književne, filmske i kazališne kritike objavljuje konstantno i sustavno u Glasu Istre, Novom listu, Istri, Novoj Istri, La Battani…
Dionikom je mnogim kulturnih događanja u Istri, u mnogima od njih i pokretač i začetnik, član raznih komisija i žirija koji su imali priliku utjecati kojim će se putem razvijati hrvatska kultura i biće Poluotoka. Jedan je od osnivača Sindikata novinara Hrvatske, dvaput zaredom predsjednik žirija nagrada HND-a (1991. i 1993.).
Pokretač je biblioteke Nova Vukovaristika (književnost u izgnanstvu), 1993. s Vukovarcem Antom Duićem Dunjom, kroz Udrugu “Vukovar” u Puli, te biblioteke Ogledi i ogledala u Matici hrvatskoj Pula. Autor je nekoliko knjiga: Marušići monografija o KUD-u “Bratstvo” iz Marušići (1987.) Prva knjiga publicistike u Istri «Rađanje & obnavljanje» (1998.)
Dramski tekst Poljubac u leđa bio je predviđen za izvedbu u Istarskom narodnom kazalištu, ali je potom povučen. Kino Pistola (publicistika) 2010., Hrvarenje, izboru kolumni koje su od 2006. godine izlazile pod naslovom Ba(l)kanalije, 2015. Roman Povratak adaptiran je i izveden na Trećem programu Hrvatskog radija, 2006.
Roman Zenga (2018.) ispričanim u prvome licu, donosi portret neobičnoga junaka, dragovoljca Domovinskoga rata, čija sudbina pokazuje koliko naizgled malen, običan čovjek može ostati velik i plemenit, čak i kada se na njega sruči pakao nacionalnih i osobnih tragedija te kada se čini da su jedini izlaz mržnja i osveta. Dobitnik je nagrade Dubravko Horvatić za prozu (ulomak Ičan iz romana Zenga 2017.)
