Svetvinčenat je mala istarska općina koja u posljednjih nekoliko godina sve češće privlači pažnju — obnovljeni renesansni kaštel Morosini-Grimani, nove infrastrukturne investicije i mirna, inkluzivna politika u općinskom vijeću učinili su je nešto poput modela za manje lokalne zajednice.
Na čelu te priče nalazi se Dean Perković, nekadašnji nogometni vratar NK Istre 1961 koji je karijeru zamijenio ekonomijom i lokalnom upravom, a danas kao općinski načelnik vodi Svetvinčenat kroz drugi uzastopni mandat. Perković se ističe konkretnim odgovorima, često na čakavskom narječju.
Školu i sportsku dvoranu često, s razlogom, nazivaš najvećim projektom u novijoj povijesti Općine. Kad se za nekoliko godina osvrneš na svoj mandat, po čemu bi volio da te mještani najviše pamte?
Nadam se da će to biti po nečemu pozitivnom (smijeh)…
Evo, zakorači san u desetu godinu rada na izvršnim funkcijama u našoj općini i više od 15 godina aktivnog političkog djelovanja. Moren reći da su rad i poštovanje vrijednosti na kojima ustrajem svih ovih godina. Pa da se tornan na samo pitanje, volija bin da me pamte po dobro učinjenen delu i otvorenim vratima za sve naše ljude.
Svetvinčenat posljednjih godina bilježi velik broj investicija. Koji je projekt možda prošao ispod radara javnosti, a smatraš da će dugoročno imati najveći utjecaj na kvalitetu života mještana?
Kao ča si i reka, dogradnja škole i izgradnja sportske dvorane zasigurno su najvažniji projekt u recentnoj povijesti općine, čije ćemo benefite tek osjetiti, poglavito naša dica i mlade fameje.
Puno je lipih i bitnih projekata u pasanen periodu realizirano, od obnove Kaštela, uređenja sportskih igrališta i komunalne infrastrukture, ali onaj ki je pasa „ispod radara“ je proširenje Dječjeg vrtića Balončić za novu vrtićku skupinu.
Projekt ki nikad ni ima „službeno otvorenje“, već je, čim su se stekli uvjeti, bija okupiran igrom i veseljem naših mališana. Tim projektom „pod krov“ naše ustanove zbrinuli smo svu našu dicu u dvije jasličke i tri vrtićke grupe te olakšali našim famejama svakodnevnicu.
Iskoristija bih priliku da se još jedanput zahvalim Istarskim domovima zdravlja, koji su nam putem Istarske županije poklonili dio zgrade, Ministarstvu znanosti i obrazovanja na sufinanciranju projekta te svima uključenima u realizaciju projekta, poglavito djelatnicima općine koji su projekt uspješno priveli kraju u malo više od pola godine.
Jedan od najvećih izazova svih manjih sredina je zadržati mlade obitelji. Što još Općina može napraviti da se ljudi odluče ostati živjeti upravo u Svetvinčentu?
U više san navrata govorija da mi je briga za najmlađe od nultog prioriteta, a realiziranim aktivnostima iz prethodnog pitanja jasan je smjer. Osigurano mjesto u vrtiću i adekvatni uvjeti školovanja temelj su za ostanak mladih familija, a paralelno s tim dolazi i pitanje stambenog zbrinjavanja.
U tijeku su izmjene Prostornog plana i u tom procesu bit ćemo maksimalno fokusirani na naše mlade obitelji. Pravovremenom reakcijom općinske uprave aktivno smo se uključili u program Vlade RH o priuštivom stanovanju te planiramo buduće stambene zone kako život na periferiji istarskih gradova ne bi bio nedostatak, već prednost za sve naše obitelji da uživaju u iskonskim blagodatima ruralnog dijela Istre.
Dolaziš iz sporta, između stativa, i nogomet ti je i dalje blizak. Koliko ti je iskustvo iz svlačionice pomoglo u vođenju Općine? Vidiš li sličnosti između vođenja jedne momčadi i vođenja lokalne zajednice?
Moj dugogodišnji sportski, odnosno nogometni staž, od iznimne mi je važnosti u današnjem radu. Svaki sportaš zna da su odricanje, rad i upornost temeljne značajke uspješnog sportaša, a tako je i u politici, samo s puno više „klizećih startova“.
Sva sreća da sam svoj nogometni staž proveo kao golman. Uvijek smo timski igrači, ali odluke i odgovornosti donosimo i snosimo sami.
Ovoga ljeta igra se Svjetsko prvenstvo, malo drugačije nego na što smo navikli. Pratiš li ga, kakav ti je nogomet i postoji li reprezentacija ili izbornik čiji ti se način rada posebno sviđa?
U moru svakodnevnih obaveza ovogodišnje „noćno“ Svjetsko prvenstvo izazovno je pratiti, izuzevši kada je igrala Hrvatska, jer praćenje završava na poluvremenu prve utakmice večeri (smijeh).
Prošireno Svjetsko prvenstvo po meni je razvodnilo kvalitetu nogometa, a maksimiziralo financijske pokazatelje FIFA-e. Nadam se da će nešto „kapnuti“ i do naših lokalnih saveza za dugoročni boljitak nogometa. A što se tiče samog nogometa, Španjolska i Francuska za sada su pokazale najviše, a ja bi volio da iznenade Norveška (ili Maroko koji je već ispao u međuvremenu), već kad nismo mi.
Kad bi morao izdvojiti jedan projekt koji još nisi ostvario, a želiš ga završiti do kraja ovog mandata, koji bi to bio i zašto baš on?
Ne znam je li realno da će biti do kraja ovog mandata, ali novi sportski objekt sa svim sadržajima i tribinom na SRC-u Suhača zasigurno je velika želja, ali i potreba. Nogomet mi je u životu puno dao, a na meni je da mu to i vratim.
Građani danas očekuju brza rješenja i rezultati se vide gotovo odmah. Koja ti je odluka otkad si načelnik bila najteža i postoji li neka za koju bi danas nešto napravio drugačije?
Živimo u dinamičnom okruženju i vrijeme reakcije mora biti brzo. Trebamo iskoristiti trenutačne prilike, a proizvesti što manje štete. O lošim i dobrim odlukama neka sude mještani kad za to dođe vrijeme.
Za kraj malo opuštenije – kad na jedan dan ne bi bio načelnik, nego samo Dean, kako bi izgledao tvoj idealan slobodan dan u Svetvinčentu ili negdje po Istri?
Isto onako kako je bilo prije nego je Dean posta načelnik… Na kafelu u Savičenti, ali ovaj put sa svojom famejom.
