U petak, 13. veljače, u sklopu Promohotela održan je odlično posjećen Education Point – programski segment koji se sve jasnije profilira kao mjesto na kojem se susreću zanimljiva stručna predavanja, prezentacije i rasprave usmjerene na aktualne izazove turizma.
Kroz sadržajno osmišljen program otvoren je prostor za razmjenu iskustava između hotelskog sektora, destinacijskih dionika i stručnjaka, uz snažan naglasak na promjene koje donose nove generacije gostiju i obitelji.
Program je organizirao Žuti kišobran, a organizatorica Iva Šverko sažela je ključnu poruku dana kratko i jasno: „Turizam budućnosti ne počiva na kopiranju formata, nego na razumijevanju ljudi – i taj proces počinje dijalogom.” Dodala je i kako su predavanja još jednom potvrdila da autentičnost nije trend, nego temelj, jer upravo „zajednica, emocija i istinska priča stvaraju doživljaj koji ostaje”.
Od filmskog turizma, preko primjera festivala i malih sredina koje rastu iz zajednice, do inovativnih projekata koji reinterpretiraju lokalnu baštinu – svaki je predavač na svoj način potvrdio da zajednica, emocija i istinska priča stvaraju doživljaj koji ostaje.
Predavački dio Education Pointa tu je tezu potkrijepio konkretnim primjerima kako se lokalni identitet i kulturni resursi mogu pretvoriti u suvremene doživljaje. Kroz temu filmskog turizma, Aleksandra Vinkerlić otvorila je perspektivu destinacijskog pozicioniranja kroz narativ i emociju, naglašavajući važnost priče kao motiva dolaska i okvira doživljaja.
Predstavljen je projekt „Istra u kadru budućnosti“ – o filmu kao kulturnom, turističkom i promotivnom alatu. Posjetitelji su mogli čuti o gotovo 200 igranih filmova snimanih u Istri, o kontinuitetu dugom devet desetljeća i o tome kako filmske lokacije postaju doživljaj: održiv, autentičan i dugoročan.
Martina Bilić i Ivana Tončić iz Općine Pićan, predstavile su primjer dobre prakse – Festival Šćorice, ističući kako tradicija postaje turistički privlačna kada se pretvori u iskustvo koje uključuje posjetitelja i daje mu osjećaj sudjelovanja. U predavanju „Malo mjesto, veliki doživljaji”, Ivan Hrastovčak iz Svetog Lovreča naglasio je da manja mjesta mogu graditi snažnu prepoznatljivost kada ponuda raste iz zajednice i kada iza nje stoji jasna, dosljedna priča.
Vrlo zanimljiv bio je nastup Mirande Škalamera Verbanac koja je izvela interpretacijski govor o Josipu Belušiću iz Županići, Općina Sveta Nedelja, izumitelju čiji je električni velocimetar krajem 19. stoljeća predstavljao revolucionarnu inovaciju u mjerenju brzine i kontroli prometa. Bianca Dagostin, direktorica Turističke zajednice Svete Nedelje pokazala je kako se kroz primjer Josipa Belušića može oblikovati edukativan i jak sadržaj koji na suvremen način reinterpretira lokalnu baštinu. Sanja Žužić, direktorica TZ Tar-Vabriga kroz projekt GustaTorre istaknula je važnost inovacije i projektnog pristupa u povezivanju lokalnih resursa u održiv doživljaj.
Središnji dio dana bila je panel rasprava „Generacija Alpha u fokusu: Što roditelji traže, a djeca doista vole?”, koju je moderirala Lenka Šajina, od razumijevanja dječjih potreba, preko hotelskih očekivanja i operativnih izazova, do destinacijskih rješenja i primjera koji u praksi funkcioniraju. U raspravi su sudjelovali Vana Dominis, psihoterapetkinja Jadranka Krizmanić direktorica odjela animacije i zabave u Valamar Rivieri, Kristina Bratović Korlević i Lenka Simonič Krzyk (PutoKlinci) te Sanja Žužić, direktorica TZ Tar-Vabriga.
Panel je otvorio pitanje koje obiteljski turizam sve češće stavlja u središte: djeca generacije Alpha odrastaju u drugačijim okolnostima i doživljavaju sadržaje na drukčiji način. Upravo je Vana Dominis snažno usmjerila razgovor prema razumijevanju dječje perspektive, istaknuvši da djeca pripadnici generacije Alpha odrastaju u okolnostima kontinuirane digitalne stimulacije, visokih performativnih očekivanja i ubrzanog životnog ritma, što utječe na razvoj njihovih motoričkih, kognitivnih, intelektualnih i socijalnih kapaciteta te ih često usmjerava prema stalnom traženju stimulusa.
No, kako je naglasila, baš zato na putovanjima nemaju primarnu potrebu za dodatnom stimulacijom, nego za iskustvom sigurnosti, usporavanja i emocionalne dostupnosti odraslih, najčešće roditelja. Dominis je poručila i da je za dijete putovanje prije svega relacijska kategorija: „Kvaliteta odmora na putovanju ne proizlazi iz količine sadržaja, nego iz razine roditeljske reguliranosti i prisutnosti.” Prema njezinim riječima, generacija Alpha na putovanjima zapravo očekuje ko-regulaciju – predvidljiv ritam, zajedničke rituale, prostor za slobodnu igru i iskustvo da su odnosi važniji od rasporeda.
Tek u takvim uvjetima, zaključila je, putovanje postaje razvojno poticajno i doista obnavljajuće – i za dijete i za roditelje.
Iz hotelske perspektive, Jadranka Krizmanić, direktorica odjela animacije i zabave u Valamar Rivieri govorila je o vidljivim promjenama u očekivanjima obitelji i o potrebi da se ponuda stalno prilagođava: roditelji sve češće očekuju pouzdanost, sigurnost i jasnu vrijednost. Istaknula je kako se balans postiže promišljenim konceptima, ali i spremnošću da se uči iz iskustva.
PutoKlinci, Kristina Bratović Korlević i Lenka Simonič Krzyk, raspravu su obogatili iskustvom s putovanja i razgovora s roditeljima „na terenu”, naglasivši da djeca nakon putovanja najčešće pamte ono što ima emociju i osjećaj sudjelovanja: trenutke zajedničke igre, male izazove, prostor slobode i situacije u kojima su mogla birati.
Destinacijsku dimenziju posebno je uvjerljivo približila Sanja Žužić je na konkretnom primjeru pojasnila kako u Tar-Vabrigi djecu nastoje uključiti u aktivnosti koje su specifične za destinaciju – pa tako na manifestacijama djeca uče kako soliti sardone, spajajući iskustvo, učenje i lokalnu priču. Takav pristup prirodno povezuje ono što roditelji traže (smisao, vrijednost i autentičnost) s onim što djeca vole (sudjelovanje, rad rukama i osjećaj postignuća).
Zaključak se može sažeti u jasnu poruku: obiteljski turizam mora prijeći s logike „što više programa” na logiku „što kvalitetnije iskustvo”. Djeca generacije Alpha ne traže nužno stalnu stimulaciju, nego doživljaje u kojima imaju ulogu, izbor, sigurnost i emociju, dok roditelji traže povjerenje i osjećaj da je odmor doista obnavljajući.
U tom smislu, Education Point na Promohotelu potvrdio je vrijednost dijaloga između struke i prakse, i pokazao da destinacije i sustavi koji slušaju ljude, te grade sadržaj iz identiteta i emocije, dugoročno stvaraju najjači doživljaj.
