Proteklog se vikenda održao Derby della Učka, kako ga kolokvijalno nazivaju sportski novinari htijući dvoboju Istre 1961 i Rijeke dati neku posebnu nogometnu čar, ističući vječno rivalstvo ova dva kluba.
No, nogomet kao nogomet bio bi vrlo dosadna igra kad se ne bi bazirala na mitomaniji i simboličkoj igri svijeta, kako naziva Baudelaire. Svijet je šuma simbola, nogometni stadion ponekad mjesto direktne demokracije, ponekad mjesto izražavanja općeg kolektiviteta.
No, ovdje ćemo se u tekstu malo pozabaviti nevjerojatnim jezičnim formulacijama i potragom pulskog nogometnog kluba za vlastitim identitetom.
DERBY DELLA UČKA
Jedna od možda najsmješnijih jezičnih vratolomija je anglističko-talijanistička-slavenizirana kovanica „Derby della Učka“ dvoboj susjedskih klubova. Hrvatski jezični portal objašnjava da je derbi: 1. tradicionalna utrka trogodišnjih rasnih grla na stazi od 2.400 m, u Epsomu u Engleskoj (prve utrke održane 1780.); 2. važna ili najvažnija utakmica, susret najboljih natjecatelja ili momčadi; 3. vrsta šešira slična cilindru.
No teško ćemo se složiti da bilo što od navedenog definira dvoboj ova dva kluba. Nećemo ulaziti u povijest nogometa na pulskom i riječkom području koje je zaista bilo turbulentno.
Ukoliko vjerujemo statistikama HNL-a ova inačica pulskog kluba Istra 1961 i Rijeka susreli su se 62 puta od čega je čak 41 put Rijeka izašla kao pobjednik, 16 je susreta završilo neriješenim rezultatom, dok su Puležani pobijedili 5 puta. Uz gol razliku 119:42 za ekipu s one strane Učke.
Tom mitu o vječnom rivalstvu podlegao je pulski nogometni kroničar Anton Percan, pa na stranicama Istrapedije opisuje najveći klupski rezultat pulskog nogometa te kaže: „Pobjedom nad vječitim rivalom Rijekom (3:2) Istra 1961 je 14.IV.2021. uspjela izboriti finale Hrvatskog nogometnog kupa i tako ponoviti najveći uspjeh pulskog i istarskog nogometa iz 2003., kad je u finalu igrao tada drugoligaš Uljanik.“ I zaista to finale kupa je hvalevrijedan rezultat.
No, ukoliko pogledamo rezultate Rijeke u eri predsjednika Damira Miškovića osvojila je jedan naslov prvaka, 4 kupa, 1 superkup, 4 grupne faze Europske lige i 1 play off Lige prvaka. Tako da ovdje zaista teško možemo govoriti o derbiju u smislu rezultatske neizvjesnosti.
No, postoje tenzije između ova dva kluba, a jedna od njih je bila vidljiva i na partnerskom portalu Istrasport, koji je postavio jednu životno benignu anketu „Je Istra „žuto-zelena“ ili „plavo-bijela“?“ nakon koje možemo reći da je započeo „nogometni rat“ kao između Salvadora i Hondurasa. Skoro 200 komentara više govori o potrebi za pronalaskom identiteta, pogotovo pulskog kluba koji izlazi iz okvira samog grada Pule, i čuvenog kružnog toka na Velom Vrhu.
Kao prilog tome zaista možemo objaviti dva ogromna transparenta Demona otprije 10-ak godina i danas, gdje je dominantan transparent „Puležani“ zamijenio onaj „Istrijani“ , “Pula to je raj” sve češće “Krasno zemljo Istro mila”.
Zanimljiva je i neslužena pulska himna „Noći istarske“, te forsiranje hita Lima Lena „Brajde“ koji identificira prosječnog posjetitelja jednog od najljepših hrvatskih stadiona – Alda Drosine u Puli kao osobe ruralnog karaktera između Žminja i Galižane.
Pulski klub povremeno održava treninge po malim mjestima Istre, nedavno su bili u Svetom Petru u Šumi, što s pokazuje kao vrlo zanimljiv marketinški potez stvaranja dobrog imidža i širenja publike. Na neki, način borbe za navijače na terenu, u kojem je Rijeka zbog svojih rezultata ima puno lakši pristup.
Zanimljiva je i ta potreba za istrijanizacijom pulskog kluba, koju baš i ne dopušta suvremeni nogometni kapitalizam, usmjeren na rezultat i naravno – dobit.
Istrijanizacija vs. globalizacija
Na nedavnoj utakmici kolega Uravić opisuje sljedeću situaciju: „Utakmica je na Športskom centru Rudeš započela uz lijepu sliku – s kapetanskom trakom oko ruke je istrčao Antonio Maurić, 21-godišnji Barbanac. Na golu je bio Vodnjanac Marijan Ćorić pa možemo reći kako je istarski prvoligaš danas izašao baš u istarskom “štihu”, koliko-toliko.
Spomenimo i da je na drugoj strani u dresu Rudeša utakmicu započeo Kanfanarac Loren Maružin.“, a tekst završava s naglaskom na globalizaciju hrvatskog nogometa „Do kraja nismo vidjeli većih uzbuđenja, osim “zicera” Lekoueirya kojeg je u nadoknadi “skinuo” Lukić pa se može reći kako je Istra 1961, za koju su danas nastupali igrači iz deset zemalja svijeta, zasluženo ušla u četvrtfinale Kupa Hrvatske.“
Iako je vlasnik pulskog kluba grupacija Baskonia – Alaves, Istra 1961 teško da će dostići regionalizaciju tipa Athletic Bilbaa. Među ostalim i zbog razloga, što u Istri živi malen broj ljudi, nešto ispod 200 tisuća, za razliku od Baskije koja ima više stanovnika od Slovenije – 2,2 milijuna.
Nadalje, vratimo se jezičnoj vratolomiji. Druga riječ u kovanici – “della” isključivo je uvezana iz talijanskog jezika, moram priznati da malo i čudi s obzirom da se nogometni izričaj kroatizira, pa umjesto ofsajda i kornera imamo zaleđe i udarac iz kuta i slične umotvorine uvođenja hrvatskog novogovora.
Iz talijanskog se u nogometnog izričaju nisu preuzeli izrazi poput doppiette, zone Cesarini i drugih ili su vrlo vrlo rijetki. Ovo je doslovni prijevod jednog od najvećih talijanskih derbija poput “derby della Madonnina” između Intera i Milana, no za ovaj dvoboj možemo reći da je povijesni susret dvaju rivala. Može se protumačiti kao i opisna talijanizacija ova dva grada.
No, deklariranih osoba talijanske nacionalnosti vrlo je malo, prema zadnjem Popisu stanovništva Talijana u Puli ima oko 3,5 posto, u Rijeci oko 2 posto, jako je mali broj. Govornika sigurno ima puno više, ali malo tko od njih bi skovao „derby della Učka“ inačicu.
Ako se koristi talijanizam onda je to “del Monte Maggiore”. Dok Rijeka nekako i živi u zaleđu Učke i čini dio njenog identiteta, ako ništa drugo povezana je Autotrejevim linijama, teško mi je Pulu identificirati s planinom udaljenom od nje osamdesetak kilometara.
Pulskom prvoligašu želim ostanak u ligi, trenutno su na šestom mjestu, no samo tri boda udaljeni o posljednjeg, pa će prvenstvo bar u tom dijelu biti neizvjesno. Svakako želimo i nastavak igranja u najvišem rangu hrvatskog nogometa i igranje ovih susjedskih derbija, za koje se nadam da će doživjeti neki bolji naziv.
Što s tiče navijača s područja Središnje Istre, zasigurno ih više navija za Istru 1961, nego prethodnih godina, dio ih i dalje navija za Rijeku, a ovaj su vikend mnogi potegnuli i do Udina – kako bi gledali klub za koji navijaju – Juventus.
Nakon odlaska Ivana Lepinjice iz Rijeke, najprije u Koprivnicu, pa u azerbejđanski Sabah od igrača iz Središnje Istre, trenutno za niti jedan od ova kluba ne igra niti jedan igrač. No, posebno veseli što je svoje prvoligaške minute upisao Pazinac Ivanov brat blizanac Igor i to za – koprivnički Slaven Belupo.
Za kraj, jedno objašnjenje naslovne fotografije. Radi se o umrežavanju svega navedenog u kolumni. Na stadionu Kantrida – najboljem pulskom sportašu svih vremena Mati Parlovu, 1974. godine cvijeće uručuje kapetan “Rijeke” Duško Devčić, koja pak na dresu ima ponosnog sponzora – tekstilnu tvornicu “Pazinka”.
