„Dobro jutro šinjora poštinka!
Bin kupi tri bilježnice na crte, dvi na kocke, ovaj libar, tri „lumina“ za na cimiter i još ćete mi objasnit ovo za satelit, ča ste mi zadnji put nudila.
I škužajte ča vas to pitan baš u „Pošti“, ma znate forši ča je s pošton, će doć taj misec?“
Ovako će otprilike izgledati jutro u nekom poštanskom uredu u središnjoj Istri, ako se uskoro nešto hitno ne promijeni. Ili je negdje već počelo ovako izgledati.
Ali, ne zbog toga što je problem u poštarima. Naprotiv, veoma su vrijedni i pokušavaju pokriti očite nedostatke u sustavu pošte. Zapravo, neugodno je i njima.
Priča se da ih nema dovoljno, da odlaze zbog malih plaća i uvjeta rada. Priča se i da je posljednje vrijeme cijeli sustav razvrstavanja pošte kompliciran i centraliziran pa, uz sve ostale probleme, dodatno usporava samu dostavu.
A priča se i da danas u „Pošti“ imate gotovo sve, osim same pošte!?! To je bio razlog zašto sam nedavno otvorio ovu temu za saborskom govornicom.
Neprihvatljivo je da danas, kada živimo u vremenima turističkih odlazaka u Svemir i prijenosa informacija u djeliću sekunde, čekamo poštu više od mjesec dana.
Ne zanima nas što se sve u poštanskim uredima može kupiti, to je poslovna politika tvrtke. Iako, moram priznati da dosta toga zbunjuje. Stječe se dojam da nedostaje još samo kruh i mortadela, kao što sam i rekao u Saboru.
Međutim, nas zanima nešto drugo. Zanima nas zašto Hrvatska Pošta ne obavlja svoju osnovnu djelatnost i preuzetu obavezu. A to je pravovremena dostava pisama, računa, paketa i ostalih pošiljki. Zašto više od mjesec dana nema poštara po mjestima središnje Istre i zašto ljudi dolaze svakodnevno provjeravati u najbliže poštanske urede da li je stigla njihova pošta.
Pričamo o usluzi koja je prethodno plaćena, a nije pružena.
Ljudima kasne računi toliko dugo da dolaze zajedno s opomenama. Zbog kašnjenja plaćanja računa obračunavaju se zatezne kamate, a račun nije mogao biti plaćen jer nije ni došao.
Korisnicima kojima su uplate gotovinske, kasne mirovine i socijalne pomoći, koje su ionako mizerne i korisnici jedva čekaju da ponovno vide poštara. A on kasni deset, petnaest dana.
Ali, najzanimljiviji se ipak poštanski uredi u manjim sredinama, postali su pravi mali pučki teatri. Što se sve tu vidi i čuje, dođe ti da cijelo jutro provedeš u poštanskom uredu.
Upravo i sam ulazim u poštanski ured pa ću završiti ovu kolumnu. Zapravo, dodat ću još samo ovo:
„Oprostite, trebam vašu uslugu“, čujem starijeg gospodina kako se obraća gospođi za pultom.
„Sve osim pošte, molim!“ – odgovara ženski glas s druge strane stakla.
