Dragi čitatelji „Kampanje“,
želim vas najprije pozdraviti u svojoj prvoj kolumni i zaželjeti sve najbolje vama i vašim bližnjima.
Na samom početku moram priznati da mi pisanje kolumni nije bilo u životnom planu. No, prilikom intervjua s Elvisom Uravićem, urednikom ovog portala, ostao sam iznenađen njegovim pitanjem zanima li me pisanje kolumne u kojoj bi čitateljima prenosio svoja zapažanja i dojmove iz Hrvatskog sabora, kao i osvrte na aktualne političke teme, prvenstveno one na nacionalnoj razini.
Argumentirao je to tezom kako bi moglo biti zanimljivo da na portalu koji svojim temama pokriva pretežno područje središnje Istre, odnosno njene unutrašnjosti, kolumnu piše jedini zastupnik u Hrvatskom saboru iz tog područja. Na kraju sam pristao, s nadom da ću vam uspjeti dodatno približiti neke važne aktualne teme te iste učiniti zanimljivim.
Kao zastupnik koji zastupa određene političke ideje i svjetonazore, nekome će moji stavovi biti više ili manje prihvatljivi, nekima će možda biti i neprihvatljivi. To je razumljivo i zapravo jedino ispravno u demokratskom društvu. No, ono što je sigurno je da ću se truditi baviti sadržajem, a ne demagogijom i populizmom, isto kao što to pokušavam činiti i za saborskom govornicom.
„Nije problem Euro, problem su pare!“
Ovu sam frazu izrekao prilikom rasprave o uvođenju Eura kao valute. Stvarno mislim kako nije problem u tome što će nam nova moneta biti Euro. Istina je da se devedesetih za jednu Kunu negdje moglo kupiti i cijelu tvornicu, ali to naravno nije imalo nikakve veze s jačinom hrvatske Kune, već nažalost nečim sasvim drugim.
Građani Istre i politika koja predstavlja te građane je još ranih 90-ih definirala smjer u kojem želimo ići. To je svakako bila Europska zajednica država, čija je Republika Hrvatska punopravna članica već gotovo devet godina, a Istarska županija je u Skupštini europskih regija još od 1994. godine. Monetarna politika je samo logičan slijed i podržao sam uvođenje Eura.
Ono gdje vidim puno veći problem od Eura je stanje hrvatskog gospodarstva u kojem je premalo vlastite proizvodnje i koje je previše ovisno o uvozu. Država, u kojem su usluge i trgovina ispred proizvodnje i stvaranja dodanih vrijednosti u vlastitom društvu, ima mnogo važnih pitanja na koja treba odgovoriti. Važnijih od same valute. Posebice ako znamo da ovako mali ne možemo na globalnom tržištu konkurirati količinama, već isključivo kvalitetom.
I tada dolazimo do pitanja modernih industrija, zelenih politika, pitanja energetske neovisnosti. Dolazimo do pitanja sustava znanosti i obrazovanja, koji trebaju stvarati buduće znanstvenike, inženjere, profesore, majstore u raznim strukama i sve ostale pokretače razvoja društva u vlastitoj zemlji. Dolazimo do pitanja u kojem pravcu idemo.
Ali da bi znali kamo idemo, moramo znati što želimo i gdje želimo biti za 10, 20, a gdje za 50 godina. To se zove strateško promišljanje i planiranje i bojim se da toga nedostaje. Zato sam na to više puta ukazivao u hrvatskom parlamentu, a nastaviti ću to i ubuduće. Kao što ću, kao i do sada, nastaviti podržavati ono što smatram da je ispravno i na dobrobit građana naše zemlje. Bez obzira tko to predložio.
A mislim da ću nastaviti i s pisanjem kolumni, jer teme su se počele otvarati same od sebe.
Na samom kraju želim iskoristiti priliku da svima čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske, uz poruku kako je pred nama ostalo još mnogo posla na uređenju društva u kojem živimo. Zapravo, izazovi su svakim danom sve veći.
Zato, kuraja do novih „diškorši“!