Ako ste ikad poželjeli čuti kako bi zvučala stara narodna pjesma da je sviraju školovani instrumentalisti s rock stavom i jazz slobodom – Góbé je odgovor. Ovaj šesteročlani bend iz Mađarske već gotovo dva desetljeća reinterpretira glazbenu baštinu Karpatskog bazena na svoj, prepoznatljivo svjež način: spajajući folklor s modernim žanrovima, humorom i nepredvidivošću.
Uoči njihovog nastupa u Pazinu, porazgovarali smo s članovima benda o tome što donose hrvatskoj publici, što im znače suradnje i gdje su doživjeli najluđe koncertno iskustvo.
Prvi put svirate u Pazinu – jeste li ranije bili u Hrvatskoj? Što očekujete od publike ovdje?
Nikada prije nismo svirali u Hrvatskoj, što je poprilično iznenađujuće s obzirom na to da bend postoji već 18 godina, da smo praktički susjedi, i da neke naše pjesme čak sadrže elemente hrvatske narodne glazbe i instrumente! No, za sve postoji prvi put. Pojedinačno smo već bili svuda po Hrvatskoj, i stvarno volimo ovu sunčanu, opuštenu, glazbi odanu zemlju. Također smo dosta vremena proveli baveći se hrvatskom narodnom glazbom na razne načine.
Znamo da se ovdje zaista cijene uzbudljive glazbene ideje i energična world music scena. Na temelju onoga što znamo od nekoliko hrvatskih bendova i dojmova koje su s nama podijelili naši hrvatski prijatelji, očekujemo ludu noć i divlju zabavu na koncertu — nadamo se da ćemo oduševiti publiku i „srušiti sve pred sobom“!
Vaša muzika spaja tradicionalno i moderno. Kako to izgleda iznutra? Ima li više improvizacije ili planiranja?
Naš stil? Zapravo, nemamo ga! Svaka naša pjesma pripada nekom drugom glazbenom žanru — reggae, dubstep, blues, funk ili što god nam u tom trenutku padne na pamet. Ritam, tempo i karakter tradicionalne narodne pjesme određuju s kojim je glazbenim stilom povezujemo.
To je kao glazbena igra asocijacija, ali i puno skladateljskog rada, jer treba pronaći točne poveznice koje čine skladnu cjelinu. Improvizacija se najviše događa tijekom samog nastupa, u nijansama, ukrasima, emociji, jer su naše pjesme pažljivo razrađene, takt po takt. Narodna glazba sama po sebi je puna slobode i spontanosti, pa bi bilo nemoguće „zatvoriti“ nas u neku formu — to si nikada ne bismo učinili!
Na pozornici koristimo između 20 i 30 instrumenata, što nam daje ogroman prostor za kreativnost, ali nas i tjera na ozbiljno planiranje: što, kada i zašto koristimo. Naš kombi je doslovno krcat do krova, pa to ipak postavlja neka fizička ograničenja na to koliko novih ideja možemo ponijeti sa sobom.
Kako biste opisali mađarsku glazbu? Većina publike koja će doći na koncert prvi će se put susresti s tradicijskom glazbom Mađarske. Ima li nešto što biste posebno izdvojili?
Mađarska narodna glazba nevjerojatno je raznolika i bogata varijacijama. Zapravo, nemamo „skladane“ narodne pjesme. Budući da se njezino prikupljanje započelo vrlo rano i traje do danas, sakupljene su stotine tisuća pjesama, često u različitim verzijama. Čak se i glazba dvaju susjednih sela može potpuno razlikovati! Na nju su utjecale brojne kulture, npr. rumunjska, hrvatska, slovačka, ukrajinska, jer stoljećima zajedno živimo u Karpatskom bazenu. Ta glazbena raznolikost za nas je i simbol kulturnog zajedništva. Posebno bismo istaknuli bogate i detaljne ornamente i jedinstvene melodijske obrasce. A evo i male tajne: publici ćemo prirediti i mali uvid u mađarski narodni ples!
Svirali ste po raznim zemljama i festivalima – gdje vam je bilo najluđe iskustvo na bini?
Teško je izdvojiti najluđi ili najnezaboravniji koncert! Volimo sve, od najmanjih, najmirnijih prostora do najvećih, najdivljih zabava. Najviše volimo svirati i povezivati se s publikom. Kad bismo morali izdvojiti nekoliko nastupa koji su nam posebno ostali u sjećanju, cijeli bi bend vjerojatno spomenuo Viljandi Folk Festival u Estoniji, na kojem smo imali priliku svirati dvaput. To nam je jedan od najdražih festivala — upravo onakav kakav zamišljamo da bi savršen festival trebao biti.
Zatim, jednom smo u Litvi bili smješteni u spiritualnoj jurti punoj dalekoistočnih instrumenata i jednog golemog gonga! Sljedećeg dana, na koncertu, ugledali smo nekoga u publici tko se toliko uživio da je radio mostove i plesao balansirajući na dugoj cijevi! Još jedan nezaboravan trenutak bio je u Francuskoj, gdje smo cijeli tjedan svirali po pivovarama i cider kućama (kuća jabukovače) — definitivno jedinstvena turneja!
Nakon 18 godina na putu, doživjeli smo svakakve neobične situacije: autobus nam se kvario i u inozemstvu i kod kuće, pozornica nam je jednom doslovno gorjela iza leđa, u jednom selu je nestalo struje usred koncerta, a upoznali smo i estonskog techno-gajdaša te slovačkog imitatora Freddieja Mercuryja! Svirali smo i za praznu prostoriju i za dvije tisuće ljudi, na svadbama, u filmovima, plesnim predstavama — čak i na konferenciji o biciklima! Preplovili smo more više puta nego što možemo izbrojati. Ponekad se osjećamo kao da živimo u neprekinutom filmu Monty Pythona!
Do sada ste izdali šest studijska albuma i ostvarili nekoliko suradnji. Postoje li neke suradnje koje biste posebno izdvojili? Kako te suradnje utječu na vaš rad i kakva su vaša iskustva?
Naša omiljena suradnja do sada, i dalje traje, ona je s Oscarom Beertenom, kojeg smo upoznali kroz Ethno program. Odmah smo kliknuli i zajedno napisali dvije pjesme, koje su već dostupne na svim streaming platformama i bit će uvrštene na naš nadolazeći album. To prijateljstvo nam jako puno znači. Osim što smo se jako zbližili (Oscar je sada gotovo počasni član benda!), potpuno se zaljubio u mađarsku narodnu glazbu. Zapravo, sad više vremena provodi u Mađarskoj nego mi sami!
Ta suradnja nam je donijela i nacionalnu nagradu Fonogram, baš kao i naš live vinil snimljen povodom 15. godišnjice benda. Za taj smo koncert pozvali puhačku sekciju, perkusioniste i gostujuće vokale, a sve smo snimili u prekrasnoj koncertnoj dvorani. Taj projekt nam je posebno drag, a s mnogima od tih glazbenika i dalje nastupamo na većim događanjima.
Trenutno putujemo po Karpatskom bazenu i surađujemo s mađarskim zborovima. Aranžiramo i pratimo tradicionalne zborske skladbe, a zborske harmonije dodajemo i našim vlastitim pjesmama. To nam je otvorilo potpuno novi glazbeni svijet, uzbudljiv, kreativan i dostupan široj publici. Uvijek smo otvoreni za suradnju s drugim umjetnicima jer za nas je to sve dio igre. Naravno, pristupamo tome ozbiljno, ali najvažnije je da nam ostane zanimljivo i zabavno, jer glazba, prije svega, znači radost.
Bend nam je poput obitelji. Tijekom godina shvatili smo da je ovo za nas puno više od glazbenog projekta. Veći dio godine provodimo zajedno u kombiju, na probama, na pozornici. S vremenom smo shvatili da sam „nastup“ čini tek mali dio cijelog iskustva. Zato nam je najvažnije da se osjećamo dobro zajedno i da se možemo osloniti jedni na druge. Ta povezanost vidi se i na pozornici jer publika to osjeti, ali još važnije, želimo sve to vrijeme provoditi s ljudima koji su nam istinski važni. Na našu sreću, upravo tako i jest.
Za kraj, što biste poručili publici u Pazinu koja vas tek treba otkriti?
Vraćamo se na bis! Nadamo se da ćete se stvarno uživjeti u našu glazbu jer bismo se rado vratili u Pazin, Istru i svirati po cijeloj Hrvatskoj. Želimo da sve eksplodira od energije. Da zidovi podrhtavaju, svi plešu, pjevaju, skaču i osjećaju se slobodno! Često citiramo Zoltána Kodálya: „Glazba bi trebala pripadati svima.“ Želimo da glazba ujedini ljude, poveže ih i stvori vezu koja traje cijeli život. To je iskustvo koje želimo pružiti svima koji dođu na naš koncert!
A usput — nakon svirke se svakako družimo, pa nemojte pobjeći odmah! 😉
Razgovarao Goran Farkaš.
