Ovoga će tjedna za kulturnu povijest Pazina desiti se jedno vrlo zanimljivo predstavljanje knjige koja je posebna po mnogočemu.
Naime, autorica je Emina Svilar, povjesničarka je umjetnosti koja je cijeli svoj profesionalni život posvetila obnovi i zaštiti kulturne baštine, a u petak 17. listopada 2025. u 17.30 sati će predstavljati knjigu u Gradskoj knjižnici Pazin.
Knjiga nosi naziv “Priča sa Škriljina” i višegodišnje je Eminino djelo nastalo ne samo na temelju rada na konzervaciji baštine, već i svojevrsnoj erudiciji iz polja teologije, crkvene povijesti, istarske povijesti, pa i filozofije religije. Emina radi već 16 godina u Gradu Pazinu na poslovima usko vezanim uz kulturu.
Ona je, osim što je zasigurno jedna od najvrjednijih djelatnica u tom području na istarskom poluotoku, ujedno i više godišnja članica Mješovitog pjevačkog zbora Roženice, članica izvršnog odbora Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre, a bila je i članicom pazinske Limene glazbe.
Krećemo s prvim pitanjem. Drago nam je da se višegodišnji rad isplatio i da je pred nama jedno malo pravo remek djelo. Reci nam koliko je dugo nastajala ova knjiga i odakle poriv da se bogato znanje koje nesumnjivo imaš, ukoriči?
Kao povjesničarki umjetnosti zaduženoj za kulturu i zaštitu kulturnih dobara u Gradu Pazinu, lokalna baština, osobito arhitektura i fresko slikarstvo, dugo mi je godina u središtu interesa, međutim, a kako mi je na ovim zadacima vrlo brzo postalo jasno da moje oduševljenje ostavštinom fresko slikarstva dijele samo malobrojni zaljubljenici u likovno stvaralaštvo, počela sam se baviti mišlju kako bi bilo moguće približiti ova fantastična svjedočanstva nekih minulih vremena širem krugu ljudi, osobito mladima.
Tako mi se rodila ideja da bi možda poveznica s freskama koje smo baštinili od predaka iz davnina mogla biti priča, i to priča o putujućim majstorima koji su na izmaku Srednjega vijeka dolazili u Istru oslikavati crkve. Budući da je crkva sv. Marije na Škriljinah jedna od malobrojnih u kojima se majstor, ostavivši jedno od najznačajnijih djela fresko slikarstva u Istri, i potpisao, nekako se nametnula odluka da priča bude o meštru Vincentu iz Kastva i slikarima iz njegove radionice, smještena u Beram u vrijeme dok su oslikavali crkvu na Škriljinah.
A prilika da ideju pretočim u priču dogodila se u vrijeme COVID-a, kad su privremeno prekinuta sve društvena događanja pa sam zbog nemogućnosti druženja i sudjelovanja u drugim aktivnostima odjednom imala viška vremena. Tada sam ponovno krenula iščitavati knjige Branka Fučića, kojima sam se oduševljavala još kao studentica, ali i novije stručne i znanstvene tekstove Željka Bistrovića, osobito njegovu doktorsku disertaciju posvećenu Kastavskoj slikarskoj školi, koja je dostupna na internetu.
Pretražila sam, spremila i proučila brojne stručne i znanstvene članke različitih autora, mahom povjesničara, povjesničara umjetnosti, arhitekata, dostupne na “Hrčku” i nekim drugim znanstvenim platformama te ispisala stranice i stranice bilješki. Međutim, od tih prvih bilješki do samog izlaska knjige proteklo je nekoliko godina.
Koji su na tom putu bili izazovi pisanja jednog ovakvog djela? Koliko je bilo teško iskombinirati fikciju, teološke i filozofske misli glavnih likova, povijesne činjenice?
Iz iskustva znamo da znanstveni tekstovi koji se bave područjem likovne umjetnosti često obiluju iscrpnim opisima djela te sadrže brojne stručne termine koji prosječnom čitatelju tekst čine nerazumljivim, a time i ne tako zanimljivim.
Doduše, Fučićeve poetski nadahnute interpretacije djela zasigurno su iskorak u odnosu na detaljne analize pune stručne terminologije, ali nisu uvijek dovoljne da nas povežu s majstorima i okolnostima te duhom vremena u kojem su freske nastajale.
A meni je želja bila postaviti priču u kontekst vremena i prostora u kojem su freske nastale. Kako nemam nekog prethodnog iskustva u pisanju proznih tekstova, izuzev prijavnica i izvještaja o provedenim programima te kraćih stručnih tekstova, osmisliti priču bio je pravi izazov.
Imala sam gomilu bilješki, ali nametalo se pitanje kako sad od njih kreirati tekst koji će funkcionirati kao priča? Koje razdoblje obuhvatiti? Kako kreirati likove i razviti odnose između njih? Kako oblikovati tekst da bude jasan i zanimljiv čitatelju, a ne samo meni? Što s dijalozima?
Počela sam pisati poglavlje za poglavljem, bez nekog reda, ovisno o trenutnom interesu za grupu bilješki određene tematike, ili za određeni lik koji sam odlučila uvesti u priču.
Koji su bili pomagači u tom procesu, kako je teklo samo vrednovanje knjige, budući da je knjiga puna faktografije?
Nakon par mjeseci, kad se već skupilo više desetaka stranica, a nisam imala pojma jesam li i približno na dobrom putu, dala sam kćerki Anni, mom najiskrenijem kritičaru, da pročita i kaže što misli. Njene primjedbe bile su mi ključne u prevladavanju “porođajnih muka novog autora” ili kako pobuditi interes čitatelja i učiniti glavnog lika uvjerljivim.
Tadašnji partner, sadašnji muž David, inače sam pjesnik, tih je prvih mjeseci nastajanja teksta bio u Novom Zelandu, a kad se vratio njegova je pomoć izuzetno dobro došla u strukturiranju priče.
David, s bogatim iskustvom mentora u kreativnoj školi pisanja, u našim nebrojenim razgovorima otkrio mi je nekoliko trikova, kako održati tijek radnje i izbjeći nelogičnosti, kako kreirati napetost među likovima i opravdati razlog za sljedeći potez…
Kad sam već dobila neki kostur buduće priče dala sam ga na čitanje još nekim osobama od povjerenja koje su vezane uz knjigu bilo kao čitatelji, pisci, ili oboje.
Tu su mi komentari Darinke, Jane i Tine dobro došli kad je trebalo odlučiti što bi bilo dobro iz teksta maknuti, što još možda dodati, ili preoblikovati da bi bio pitkiji. I tako je nakon višestrukih ponovnih iščitavanja i uređivanja nastao tekst kojem je bilo potrebno naći izdavača.
Kako je išlo pronalaženje izdavača? Posebno je interesantan dio knjige koji se odnosi na dijalektologiju
Budući da je riječ o djelu koje se, između ostalog, bavi kršćanskom poviješću i likovnom kulturom, a tekst je bio dovršen negdje u proljeće 2023. godine, dakle u godini koja je prethodila velikoj 550-toj godišnjici nastanka fresaka Vincentove radionice u crkvi sv. Marije na Škriljinah, prvo sam pomislila da bi moglo biti interesantno našem lokalnom izdavaču Josipu Turčinoviću d.o.o., koji djeluje pod okriljem Porečke i pulske biskupije pa sam ga njima i ponudila.
Neko sam vrijeme čekala odgovor no na moju veliku sreću pokazali su interes i tako je krenula naša suradnja. Profesorica Orijana Paus, lektorirala je knjigu, a kako su dijalozi u dijalektu, uz to se većinom miješaju beramski i kastavski govor (želja mi je bila razgovorima dati više živosti i dinamike), prihvatila sam njenu sugestiju da za kastavski govor, koji mi nije toliko blizak i poznat, nađem izvornog govornika.
Tu je svoj veliki doprinos dao Damir Srok, i sam autor knjige “Jožetov Kastav”, u izdanju Udruge Kastav naš stari grad, u kojoj je uobličio zapise na čakavštini učitelja Josipa Jurinčića.
Damir Srok je kastavskim govornicima dao onu živost i uvjerljivost i dozu humora koja je osobita i jedinstvena samo pravim pripadnicima toga kraja. I kad je taj dio teksta bio uređen slijedilo je uređivanje same knjige i njena priprema za tisak.
Tu želim iskazali veliku zahvalnost uredniku Aldu Klimanu i direktorici Nadi Lakoseljac na suradnji, strpljenju i predanosti koju su uložili da ova knjiga ugleda svijetlo dana. Doduše, nije se dogodilo na godišnjicu, ali je u godini jubileja, što je svakako vrijedno spomena.
Kome je namijenjeno ovo djelo?
Pa bila bih najsretnija kad bi ga profesori povijesti i likovne kulture u osnovnim i srednjim školama prepoznali kao dobar materijal za izvođenje zavičajne nastave, ali naravno, namijenjen je svim čitateljima koji su iz bilo kojeg razloga skloni podržati lokalne autore, ili ih zanimaju kulturno-povijesne teme.
Tko će predstavljati knjigu i što nas očekuje na prezentaciji?
Moderatorica susreta u Gradskoj knjižnici bit će Ana Galant, koja je u kratkom vremenu otkako je djelatnica knjižnice, sakupila zavidno iskustvo i pokazala respektabilno umijeće vođenja razgovora, a knjiga će biti predstavljena u sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige. U razgovoru ćemo se dotaknuti svega od motivacije za pisanje do inovativnih pristupa u očuvanju i promociji baštine.
I za kraj. Istra obiluje spomenicima kulture, postoji podatak da je u Istri dva do tri puta više takvih sadržaja nego u ostatku Hrvatske. Koliko i kako nam ide njena prezentacija, u kontekstu pisanja ovakvog djela?
Tu bih svakako spomenula Anu Cerovac i njenu povijesno-fantastičnu trilogiju, od koje sam osobno pročitala samo Krsnika koji se događa u vrijeme Uskočkih ratova i toplo ga preporučam, a ostali romani će se sasvim izvjesno naći uskoro na popisu literature.
Ana je svojim romanima, osim u književnom smislu, dala veliki doprinos očuvanju nematerijalne baštine Istre i Primorja. Kuća fresaka i Kuća kaštela zasigurno su vjetar u leđa daljnjim istraživanjima, ali i poprišta alternativnih oblika promocije svekolike baštine, od vještine tradicijske gradnje do kanta i tanca.
