U razgovoru s Ivom Bezinović-Haydon autorica nam je otkrila da u zbirci piše o vlastitom odrastanju kroz niz kratkih pričica koje su jako šture, ali su poetske, kao milijaturne dječje traume. Zootrop je uređaj koji brzim prikazivanjem slika stvara dojam filma, a pjesme u zbirci, rekla nam je autorica, djeluju na sličan način, kronološki izmjenjujući slike jednog djetinjstva. Jana Prević Finderle pita se o sjećanju i mogućnosti vjerovanja vlastitim uspomenama, koje su često iskrivljene emocionalnim nabojem ili pogrešno zapamćene.
O knjizi ZOOTROP
Jana Prević Finderle jedna je od onih tihih osoba književnosti, koje predano stvaraju bogat zapis svijeta kroz svoju poeziju i prozu. Pisala o biljkama ili kao u ovoj zbirci Zootrop o vlastitom odrastanju koje kreće od zaigranosti pa preko lomova koje donosi rat, i na koncu smiraja simboličkim odlaskom iz grada, Jana prirodnom jednostavnošću progovara o onom najdubljem u nama, pritom ne dajući prednost radosti ili traumi, što je odlika onih malobrojnih, mudrih, koji shvaćaju da u širem kontekstu život jest samo to, život, i treba jednako prihvatiti sve njegove litice, ravnice i planine.
Iako se u ovoj zbirci Jana Prević Finderle više poigrava jezikom i slike koje stvara čini gušćima kroz novi pristup metaforama i sintagmama, čitatelju će biti jasno da nije postojao drugi način da bi zbilja jednog života bila posve jasna i ispričana, i da je i to odlika mudrosti. Iskoračiti iz prepoznatljivog a opet obuzdati jezik u prepoznatljivom, vještina je posvećenih.
Zootrop je zbirka koja traži posvećeno čitanje, i uzastopno, kako bi se došlo do svih njenih slojeva, i putovalo jednakom brzinom i kroz svjetlo i kroz mrak.
— Alen Brlek