Sredinom siječnja 2009. godine prestalo je kucati srce jednog od osebujnijih gradskih službenika – Radovana Vlaketića zvanog Dado čiji je život obilježen predanim radom na zaštiti kulturnih dobara Pazinštine.
Slučaj je tako htio da se u njegovoj dugoj i bogatoj karijeri, duljoj od 30 godina, jedne noći u travnju 1982. godine urušio dotrajali zid pavlinskog samostana u Svetom Petru u Šumi. O tome Branko Fučić piše: „Prebirući urušeno kamenje – koje bi opet moglo biti korisno ugrađeno u obnovljeni zid – neki Mujo ili neki Haso zapazio je da u krhotini jednog kamena nešto piše, pa je upozorio inženjera, a ing. Božo Uršić taj je ulomak smjesta odvojio i alarmirao znanstveni svijet, a pazinski konzervator Dado Vlaketić odmah je prenio ulomak u pazinski muzej.
Stručni nadzor nad obnovom pavlinskog samostana u Sv. Petru u Šumi vodila je dr. Đurđica Cvitanović, a ona je zbog tog nalaza uznemirila mene…. Jer bez tog lanca ljudi ovaj je nalaz mogao završiti među ostalim kamenjem u obnovljenu zidu. Ovako imamo u ruci izvanredno vrijednu lovinu koja je sada kao trofej pohranjen na sigurnom mjestu.“
O samoj važnosti i vrijednosti supetarskog ulomka ćemo na drugom mjestu, a zanimljivo je da je Dado Vlaketić imao u tome, s obzirom na visinu, i svoje prilično duguljaste prste.
Vlaketić se nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu – smjerove povijest umjetnosti i arheologiju, zaposlio u Općini Pazin u Zavodu za urbanizam i komunalne poslove, gdje je radio na zaštiti kulturnih dobara za cijelu Pazinštinu, a kasnije raspodjelom jedinica lokalne samouprave – na području Grada Pazina.
Uz to ogroman je trud uložio u istraživanjima i razvoju Grada Pazina radeći kao tajnik Katedre čakavskog sabora za povijest Istre Pazin. Objavio je radove s temama iz kulturne prošlosti Pazina i Pazinštine u Novoj Istri, Pazinskom memorijalu, Gračaškom zborniku, Cerovljanskom zborniku, zbornicima radova Hrvatska čitaonica u Pazinu (1999.) i Hrvatska gimnazija u Pazinu 1899.-1999.
Svoj je društveni pečat ostavio svojom osobnošću koju je karakterizirala samozatajnost i izvrstan smisao za humor, ponekad cinik, no svakako čovjek koji je svojim radom na brojnim spomenicima kulture u Pazinu ostavio trajan pečat.
I za kraj, jedna anegdota. Njegova je žena Nadija Erdfeld Vlaketić, dugogodišnja profesorica likovne kulture, dobila u zadatak da popravi Isusov kip u maloj i simpatičnoj crkvici Svetoga Antuna na cesti između Fažane i Vodnjana. Dosjetila se izvrsnog načina na koji riješiti taj problem, uzela je otisak duguljastih košarkaških nogu svog supruga. Pa ako vas put nanese, zaustavite se kraj te crkvice koja je odmah uz cestu i prisjetite se dobrog duha Dade Vlaketića.
