Na prigodnoj svečanosti u pazinskoj Kući za pisce – Hiži od besid u petak je splitskoj spisateljici Tamari Bilankov uručena nagrada “Edo Budiša”, književna nagrada Istarske županije koja se dodjeljuje najboljoj zbirci priča mladom autoru iz regije.
U ime domaćina, pazinske Gradske knjižnice, uzvanike je pozdravila Majda Milevoj Klapčić, a predsjednik programskog vijeća Kuće za pisce Neven Ušumović podsjetio je najprije na dosadašnje dobitnike nagrade “Edo Budiša“. Ovogodišnja je nagrada svojevrsna iznimka u odnosu na dosadašnji niz: za nju naime konkuriraju zbirke priča mladih autora iz Hrvatske Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, ali i iz drugih zemalja srednje i južne Europe ukoliko su prevedene i objavljene u nekoj od četiri navedene zemlje.
Na natječaj je ove godine iz cijele Jugoslavije stiglo devet zbirki. Žiri je u finale uvrstio sljedeća tri naslova: „Iz kuće po kojoj pada kiša“ (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb) Tamare Bilankov, „Habia Rubica“ (Raštan izdavaštvo, Beograd) Marije Marković i „Kitovi koji imaju drugačije frekvencije“ (Plato izdavaštvo, Beograd) Olivere Mitić.
Žiri u sastavu Vanesa Begić, Roberta Špoljarić, Boris Koroman, Zoran Damjanović i Neven Ušumović odlučio je da ove godine nagradu dobije Tamara Bilankov.
“Iz kuće po kojoj pada kiša” Tamare Bilankov zbirka je od šesnaest priča. U dijalogu s tekstovima ilustracije su Ivane Pipal.
Bilankov je interdisciplinarna umjetnica koja se, osim književnošću, bavi i animacijom, videom, novim medijima i likovnom umjetnošću što se u njenim pričama očituje u fascinantnoj vizualnoj imaginaciji i u izrazito konceptualnom pristupu naraciji.
Neven Ušumović je pročitao i obrazloženje nagrade koje kaže: Iako između pojedinih priča nalazimo motivske, pripovjedne i žanrovske poveznice, autorica čitatelja do kraja zbirke iznenađuje stalnom izmjenom pripovjednih postupaka, značenjskim pomacima i ponajviše začudnim, ironičnim i satiričnim humorom.
Njezine su junakinje djevojčice i žene, ali i kraljevi, grobari, ptice, prasice, zečevi i lisice. Dječja mašta ide do propitivanja božanske egzistencije, basne dobivaju distopijski karakter, a motorika znanstvenofantastičnog pojmovnika zaustavlja se psovkom i žargonskim izrazima. Hladnoću i prazninu školskih učionica, administrativnih ureda i zatvora zapljuskuju valovi nesputane, groteskne, „divlje“ imaginacije.
Pri tome riječ je o vrlo ozbiljnoj zbirci priča koja se bavi ženskom tjeskobom u patrijarhalnoj režimu podjele moći, podvojenim i fluidnim identitetima, religioznim modusima istine i laži, ekološkom katastrofom i „životom nakon smrti“.
Junaci Tamare Bilankov djeluju kao da ih Smrt čeka iza ugla, kao da je apokalipsa već na obzoru, odnosno kao da se kraj svijeta već dogodio pod suncem koje „svijetli mrakom“. U takvim okolnostima ostaje vremena zaista samo za kratku priču i oproštajni smiješak na kraju.
Bilankov je poprilično vezana uz Pazin, budući da je jedna od prvih afirmacija doživjela lani na pazinskoj književnom festivalu KaLibar, gdje je održala predstavljanje knjige i osvojila je među ostalim i nagradu Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama.
Nagradu, drvenu stiliziranu skulpturu s potpisom Ede Budiše, je Bilankov uručio piščev brat Marin Budiša, a svečanosti je prisustvovao i Filip Budiša, nećak pisca.
Na dobro posjećenom događaju dodjele u publici su bili i književnici Tatjana Gromača, Radenko Vadanjel, Enver Krivac, te sadašnja gošća za Kuće za pisce – Iva Bezinović – Haydon.