Tjedan istarskih knjižnica u Žminju je obilježen na zanimljiv način predstavljanjem tri pjesnikinje – Ede Budić, Diane Erman i Davorke Flego, koja je izložila svoje slike. Inicijatorica večeri bila je žminjska pjesnikinja i knjižničarka Nada Galant, koja je bila spriječena doći.
Uz kazivanje stihova, Flego je govorila o temi koju ju obradila nedavno u diplomskom radu, Žene slikarice u povijesti- zašto ih nema?
Na poetsku se večer Diana Erman se osvrnula sljedećim riječima: – Poezija je na određeni način igra duše i igra između žene koja je uglavnom vidljiva u vanjštini i naravi djeteta koje je zaigrano i radoznalo i koje čuvamo u svojoj nutrini. Poezija je zapravo slika žene koja se igra i koja ne prestaje prepoznavati riječi i tišine. Njihove odjeke, jeke, podudaranja, sudaranja, ispreplitanja, susrete… Poezija = slika i besjeda žene koja ne prestaje osluškivati svoje dubine i sebe, koja se ne prestaje propitkivati, rasti, istraživati stvarnost kojoj ide ususret, grliti Život koji na Putu pronalazi i upoznaje.
Ispreplitanje poetskog i likovnog, zbiljskog i bajkovitog, žena umjetnica u prošlosti i njihovog odjeka u ovom vremenu, ženskih snaga, previranja, stremljenja, mijena, rasta, tokova, dosega…; sve to i još mnogo više ispreplelo se sinoć u maloj čitaonici Žminjske knjižnice. I svaka odabrana duša koja je došla stihu i koloritu ususret, otišla je bogatija za iskustvo poetsko umjetničke ljepote i dubine, završila je Erman.
