Brojne je Istrane iznenadio nedjeljni prirodni spektakl, tako prepoznatljiv za ovo doba godine, a to je seljenje ptica selica iz hladnijih u toplije krajeve.
Mnogi su pokušali ovjekovječiti taj simbolički ptičji završetak ljeta, a odlazak ptica najava je prirodnog ciklusa – dolaska zime, dolazak lošijeg vremena i manje količine hrane, čime pticama neusporedivo teže preostaje othraniti svoje mladunce.
Mnoge od njih kreću na put ka jugu Europe, a brojne će završiti i u Africi. Rekorderi su pak arktičke čigre koje lete od Arktika na sjeveru do Antarktika na jugu.
Zanimljivo je da se ptice prije seljenja udebljaju i do nekoliko puta tako da skladište potrebnu mast, kako bi pristigli do kraja puta.
Kako piše Goran Šafarek: „Nije lako naći put do udaljene Afrike i ostalih područja na jugu. Ako negdje krivo skrenu, naći će se na nepovoljnom mjestu za prezimljavanje. Mnoge ptice zato koriste sunce kao kompas. Prate položaj sunca u odnosu na početnu točku i odredište. Druge vrste ptica lete po noći i zvijezde su im glavni orijentir. Neke ptice prate planine, rijeke obalu ili druge značajke reljefa. Miris je također važan, jer pomoću njega pamte put. Nekim pticama je od pomoći i magnetsko polje planete Zemlje koje ljudi ne osjećaju.
Gledano na razini cijelog planeta, selidba ptica podijeljena je u tri globalna sustava: afričko-euroazijski, istočnoazijsko-australski te američki sustav. U Europi postoje globalno tri glavna selidbena puta – preko Gibraltara, Apeninskog poluotoka i Balkana – Bliskog istoka.
Neke se vrste sele preko širokih područja, dok druge prate vrlo uske selidbene koridore. Na primjer, škanjci osaši, koji jedre koristeći uzlazne struje toplog zraka, prate planinske lance i obalne linije te se u velikom broju okupljaju na morskim tjesnacima kao što su Gibraltar i Bospor. Lastavice pak lete u širokom pojasu preko Europe, Sredozemnog mora i Sahare.
Kod mnogih se vrsta mužjaci u proljeće vraćaju prije ženki, bilo stoga što ranije napuštaju zimovališta ili stoga što zimuju bliže. Mladunci se mogu seliti u jatima s roditeljima (npr. kod gusaka) ili u zasebnim jatima, kao kod prutki. Proljetna selidba često je brža jer ptice trebaju što ranije zauzeti povoljne gnijezdeće teritorije, dok se tijekom jesenske selidbe mnoge ptice sele sporije, koristeći područja s bogatim izvorima hrane.
Prelet preko dobrog dijela Europe je naporan i ptice moraju naći dobra mjesta da se odmore i okrijepe. Pticama močvaricama trebaju očuvane i prirodne vodene površine. Hrvatska je jedna od naših omiljenih zemalja.
Ondje u miru jezera, ribnjaka i močvara, planina, travnjaka i šuma nalazimo dosta hrane. Za patke njorke je omiljena Crna mlaka. Ostalim pticama močvaricama su nezaobilazni Kopački rit, dolina Neretve, Vransko jezero, Lonjsko polje te mnoge manje vodene površine. Ptice ovdje ostaju od nekoliko dana, čak i tjedana.
Preuzet dio teksta s www.prirodahrvatske.com.
