Podno Gologorice, prema istočnoj strani Istre i Plominskom zaljevu, prostire se kraj koji na karti djeluje gotovo neprimjetno, ali u sebi skriva slojeve povijesti, tišine i života kakvog je u Istri sve manje.
To je Gologorički Dol, dolina “štosnih” zaselaka, kamenih kuća i starih putova koji stoljećima povezuju unutrašnjost poluotoka s istočnom obalom.
Bratičići, Gržani, Kočebari, Lukačići, Radetići, Stancija, Šepčići i Želeski su mjesta koja spadaju u Gologorički dol. Umjesto klasičnog sela s trgom i crkvom u središtu, ovdje se kuće pojavljuju u manjim skupinama, skrivene među zelenilom, vinogradima i suhozidima. Upravo ta raspršenost daje Gologoričkom dolu poseban karakter i osjećaj prostora koji se nije previše mijenjao desetljećima.
Blaga klima i plodno flišno tlo odavno su privlačili ljude. I danas se pretežno bave poljoprivredom, a nekad je i gotovo svaka obitelj držala i blago. Namjerno ne koristimo drugi izraz, jer te životinje su baš “blago”.
Ono ča možda ne znate je to da je prva fotografija objavljena na Kampanji bila – iz Gologoričkog dola.
Najveća posebnost Gologoričkog dola danas je atmosfera. Tišina je ovdje gotovo opipljiva. Tek pokoji traktor, lavež psa ili zvuk vjetra među krošnjama prekidaju mir koji se spušta nad dolinu. U vremenu ubrzanog života, ovaj dio Istre ostao je gotovo netaknut.
Mnogi su stanovnici tijekom prošlog stoljeća otišli prema gradovima ili inozemstvu, no oni koji su ostali i dalje čuvaju krajolik oblikovan generacijama rada. Kamene kuće, stare stancije i zapušteni putovi podsjećaju na vrijeme kada je svaki komad zemlje imao svoju svrhu.
Gologorički dol danas možda nema veliku turističku infrastrukturu ni poznate atrakcije, ali upravo u tome leži njegova vrijednost. To je prostor autentične Istre, one tiše i skromnije, koja još uvijek postoji daleko od glavnih cesta i ljetne gužve.
I možda baš zato ostavlja najjači dojam. Ljudi stoljećima traže “mir i bijeg od svega”, a onda ga pronađu tek kad signal na mobitelu počne nestajati. I to u “meki” jagodica – najslađe na ovim područjima dolaze upravo iz te doline!
Dragi naš Doljani, nič nemojte mijenjat, bez signala ćemo nekako, a vaše vredne ruke neka nan Istru delaju i dalje sve više bogaton – u onen praven smislu!
