Draguć je bez sumnje jedan od bisera Središnje Istre, mjesto negdje na pola puta između Pazina i Buzeta, koje se još naziva istarskih Hollywoodom, zadržao je kulise proteklih vremena. Djelomično je to i zahvaljujući depopulaciji ovog mjesta, koje je nekad baš bilo pravi mali gradić, a danas je spokojno mjesto u koje turisti ponekad navrate.
Uz bogatu Kulturnu baštinu i jedne od najljepših pogleda u cijeloj Istri, od lanjske godine postoji i konoba-pizzerija Ladonja, koja iza sebe ima intrigantnu priču.
Naime, za jednog od obilaska sreli smo vlasnika zgrade Alexandra Pribila i njegovu družicu Ukrajinku Olenu Slavukhinu, koji poput života u Draguću, odišu jednom posebnom smirenošću i sljubljenošću s Dragućem. Djeluju kao da već generacijama tamo žive.
A zapravo radi se o tome da su prije četiri godine vidjeli oglas stare napuštene kuće, odnosno pogled od “milijun dolara” kakav puca s dragućskog platoa. Kako već ima popriličnog građevinskog iskustva te još uvijek radi kao zastupnik jedne njemačke tvrtke koja se bavi energetski učinkovitom gradnjom, a s obzirom na specifično vrijeme korone, odlučili su kupiti kuću i doći u Istru.
Vrijeme korone mnogima je bilo vrijeme preispitivanja, pa je ovaj odlučio da će obnoviti zgradu sagrađenu 1894. godine od gospodina Flege, tadašnjeg povratnika iz Argentine, i udahnuti novi život, te time oživjeti jezgru ovog pitoresknog mjestašca.
Iako je Alexandar vojvođansko-hercegovačkih korijena, više od četiri desetljeća proveo je u Njemačkoj, a posljednje je živio na tromeđi te zemlje, Austrije i Švicarske u gradiću Biberahandrisu.
Kuća je sređena način da se gornji kat koristi za “život”, dok je u donjem katu restoran u kojem su izložen brojne slike Olene, kao i fotografije iz prijašnjih vremena Draguća, a posebno nam je zapela za oko fotografija limene glazbe.
Restoran je neka varijanta konobe i pizzerije, a sam “biznis” odudara od overturističkog načina života, kakav prevladava na obali s ciljem što bržeg i većeg bogaćenja. Na meniju se tako mogu naći gulaš od vepra, pice, tjestenine, plate domaćih proizvoda, kobasice, pire, salate, uz korektne cijene ića i pića.
Meni se prilagođava gostima, a uz ljubaznost i smirenost, ovaj se ugostiteljski objekt potpuno uklopio u ovu predivnu sredinu, zajedno s domaćinima zanimljivih biografija, širokog znanja s umjetničkim štihom.
Iako je ovo gradić pravi pravcati biser, u kojem se nalazi i cijelo ljeto otvorena Kuća fresaka, novom ugostiteljskom ponudom i stanovnicima, koji nastavljaju živjeti mirnoću i donekle usporenost života u ovom malom mjestu, daju mu posebnu čar!
