U 103. godini života preminuo je Milan Stranić iz Boruta, čovjek iznimne životne priče, sudionik burnih povijesnih događaja, dugogodišnji gospodarstvenik, društveni djelatnik i jedan od najstarijih stanovnika Istre.
Njegov život bio je svojevrsna kronika 20. stoljeća. Rođen 23. rujna 1923. godine u Borutu, odrastao je u brojnoj obitelji, a već kao mladić dočekao je Drugi svjetski rat koji će obilježiti njegovu mladost. Ratni put vodio ga je od Italije, preko Sardinije i Korzike, gdje je bio ranjen, pa sve do Francuske, nakon što se dobrovoljno priključio američkoj vojsci poslije kapitulacije Italije.
Za to vrijeme u Borutu ga je strpljivo čekala njegova životna ljubav Celestina Urbančić. Gotovo tri i pol godine nisu znali jedno za drugo, ni jesu li uopće živi. Prije odlaska Milan joj je poklonio ručni sat – simbol njihove zaruke u ono vrijeme. Nakon rata svoju su ljubav okrunili brakom koji je trajao čak 75 godina i postao primjer odanosti, povjerenja i zajedništva.
Profesionalni život Milana Stranića obilježila je Ciglana Borut. Zahvaljujući marljivosti, sposobnosti i predanosti, od običnog radnika napredovao je do direktora kolektiva s oko 400 zaposlenika. Kasnije je obnašao dužnost zamjenika generalnog direktora IGME Pazin, bio saborski zastupnik, predsjednik sindikalne podružnice te obavljao niz odgovornih društvenih funkcija. U mirovinu je otišao 1980. godine, no ni tada nije prestao djelovati za dobrobit zajednice.
Velik trag ostavio je i u rodnom Borutu, gdje je predvodio obnovu crkve sv. Mihovila, sudjelovao u obnovi crkve Svetog Duha te proširenju mjesnog groblja. Za svoj dugogodišnji angažman primio je brojna priznanja, a njegov doprinos prepoznao je i tadašnji porečko-pulski biskup mons. Antun Bogetić.
Sa suprugom Celestinom odgojio je sina Lina i kćer Neviju, a najveći ponos bili su im unuci i praunuci. Njihov dom bio je mjesto topline, zajedništva i uspomena, ispunjen brojnim knjigama, priznanjima, medaljama i predmetima koji su svjedočili bogatom životnom putu.
Milan Stranić ostat će zapamćen kao čovjek rada, odgovornosti i zajedništva, ali prije svega kao čovjek koji je svojim životom pokazao koliko se predanošću, poštenjem i ljubavlju prema obitelji i zavičaju može ostaviti neizbrisiv trag.
Njegovim odlaskom Borut i Istra izgubili su svjedoka jednog stoljeća i čovjeka čija će životna priča ostati trajno zapisana u kolektivnom sjećanju.
