Gračišćanska Konoba Marino nije razvikana, iako njena tradicija govori za nju. Vlasnica Svetlana dobro zna što radi, a iskren pristup ugostiteljstvu s istarskim štihom se uvijek isplati.
Ovog puta „naletjeli“ smo usput, krajem tjedna, a onda shvatili zašto smo dobili tako dobre preporuke usmenim putem.
Juhe su standardno odlične, ovog puta je na meniju bila i maneštra s bobići, a mi smo odlučili odmah „skočiti“ na glavno jelo – kobasice i ombolo s kiselim kupusom i zapečenom pancetom.
Treba nešto dodati? Stvarno ne, ali bi istaknuli kobasice – dugo nismo takve pojeli u nekom ugostiteljskom objektu.
Salata je na stol stigla začinjena i vidljivo svježa, dok je pečeni krumpir i povrće na žaru bilo odrađeno besprijekorno.
Kad na to dodamo iznenađenje „iz kuhinje“ dok smo popili kavu, onda je jasno kako se radi o iskustvu kakvih nema puno – čak ni u Istri.
Ukratko, Istra kao simbol je u nazivniku svega što spremaju – i to se vidi! Iako oni ne znaju za ovu objavu – veliko bravo za gračašku Konobu Marino!
