Upoznajte dvije djevojke iz Pazinštine koje veže strast prema putovanjima. Predobro je iz prve ruke čuti priče iz putovanja i dobiti poticaj da se i sami odvažimo na korak dalje. Jer, nema razloga za čekanje. Možda zvuči pretenciozno, ali na neki način zadatak nam je upoznati svijet na kojem živimo – a vrijeme leti. Sigurno nećemo ništa izgubiti – već ćemo postati bogatiji za nova iskustva.
Iz Pazina u svit
Nina: ”Nina Bartolić, 26 godina, diplomirana ekonomistica. Delan kao voditelj centra naplate i naplatnih mjesta u Bina Istri. U slobodno vrime treniran rukomet i putujen.”
Kristina: “Ja sam Kristina, imam 30 godina, inače iz Pazina, ali već dvije godine živim u Austriji. Živjela sam i u Njemačkoj, ali mi se za sada Austrija puno više sviđa i ne planiram se vraćati u Hrvatsku. Nikad ne reci nikad, ali za sad nemam u planu. Magistra sam pedagogije, ali ne radim u struci. Volim putovanja, prirodu i aktivnosti na otvorenom pa su mi najdraža putovanja gdje većinu vremena provodim u prirodi, iako naravno volim vidjeti i gradove.”
Uskladiti posao, život i putovanja
Pitamo se kako uopće u ovoj avanturi života uskladiti putovanja uz posao i sve životne obaveze.
Nina: “Uz dobru organizaciju i postavljanje prioriteta, usklađivanje je itekako moguće. Obično biram kraća putovanja jer ih je lakše uklopiti u privatne i poslovne obaveze.”
Kristina: “Obično koristim godišnji odmor tri puta godišnje po dva tjedna, ili ta dva tjedna podijelim na jedan plus jedan tjedan. Jedan termin biram sama, a preko ljeta i oko Božića imamo kolektivni godišnji odmor. Također, imam dosta prekovremenih sati pa ih iskoristim za te duže odmore. Nekad uzmem dan-dva slobodno za kraće izlete ili kada dođem kući u Hrvatsku. Nemam djece pa ne ovisim o školskim praznicima. Na putovanjima želim vidjeti što više toga, tako da se fizički vratim na posao umornija nego što sam otišla, ali puno sretnija. Već tijekom putovanja razmišljam o sljedećoj destinaciji, a ponekad imam isplanirana i dva do tri putovanja za cijelu godinu. To je dobro jer znam više mjeseci unaprijed kada će mi trebati godišnji, pa odmah na poslu pitam kako bih bila sigurna da ću moći izbivati. Gotovo odmah nakon toga kupujem avionske karte i planiranje putovanja može početi.”
Na pitanje kako biraju destinacije, obje odgovaraju da traže mjesta koja su drugačija i nude iskustva koja nemaju priliku doživjeti svakodnevno.
Kristina dodaje: “Neke zemlje su već dugo na mom popisu želja, a ponekad usput otkrijem neku novu destinaciju koja mi postane zanimljiva. Često dobijem ideje s profila koje pratim vezanih uz putovanja, ili od prijatelja i poznanika koji su bili negdje. Također, u grupama o putovanjima na Facebooku slučajno naiđem na ideje kada vidim fotografije i opise ljudi koji su bili tamo. Zapravo, želim ići svuda, tako da mi nikada nije problem odlučiti se za destinaciju.”
“Nisam još putovala sama, vjerujem da je to također zanimljivo iskustvo i da te u potpunosti izbaci iz zone komfora, ali nekako uvijek želim podijeliti svoja zapažanja i razmišljanja s nekim tko je doživio isto što i ja, pa se još nisam odlučila na solo putovanje.”
Najdraže destinacije
Nina: “Definitivno Afrika! To je bilo moje prvo duže putovanje i ostavilo je najviše traga. Posebno pamtim sirotište Moshi gdje sam ‘kuma’ malenom Caydrenu, za čije posvojenje je proces dug i tek je na početku.”
Kristina: “Definitivno Island. Bili smo tamo deset dana i svaki dan smo barem pet puta ostali bez daha od ljepote. Mislim da su najčešće riječi tamo bile ‘wow’ i ‘predivno’. Kažu da kada dođeš tamo, imaš osjećaj kao da si na drugom planetu, i sada, nakon što sam bila tamo, mogu to potvrditi. Svakome preporučam da posjeti Island. Avionske karte više nisu skupe, a tamo nije toliko skupo kako svi pričaju. Neke stvari u trgovini su jeftinije nego kod nas. Gorivo je skuplje, ali nas je bilo osmero s dva automobila i kada smo podijelili troškove, nije ispalo preskupo. Isto tako i smještaj. Ako jedete vani, onda je skupo, ali mi smo samo zadnji dan otišli na večeru u restoran, ostale dane smo kupovali hranu u trgovini.”
Organizacija putovanja
“Pretresli” smo prednosti putovanja u vlastitoj organizaciji i putovanja putem agencije.
Nina: “Sve ovisi o vrsti putovanja. Ako je putovanje kraće, preferiran vlastitu organizaciju jer pruža veću fleksibilnost i omogućuje mi da se posvetin onemu ča me najviše zanima. Za duža putovanja, preporučan agenciju ako neki nema puno iskustva u putovanjima. Iako se gubi sloboda i putovanje je skuplje, agencija omogućuje odmor bez stresa i brige. Sideš i putuješ kao “vrića kumpiri”.”
Kristina: “Ja više volim putovati u vlastitoj organizaciji. No, prošle godine u prosincu bila sam u Keniji i Tanzaniji s agencijom, ali to nije bila klasična agencija, već avanturistička agencija i uopće nisam imala osjećaj da sam s agencijom. Slažem se da su prednosti putovanja s agencijom to što ne moraš trošiti vrijeme na istraživanje, rezerviranje, planiranje itd. Sve obavi netko drugi za tebe. Na putovanju imaš vodiča ako ti treba pomoć oko nečega. S druge strane, ako putuješ u vlastitoj organizaciji, imaš veću slobodu, biraš datume kada želiš, broj dana koliko želiš, sam biraš smještaj, mjesta koja želiš posjetiti, zadržavaš se na pojedinim mjestima onoliko koliko želiš, ne ovisiš ni o kome, plan se može mijenjati u hodu bez da su ljudi oko tebe ogorčeni jer se eto plan morao promijeniti… Ukratko, fleksibilniji si i ne moraš se nikome prilagođavati. Meni se, primjerice, za Afriku nije dalo ništa organizirati niti tamo razmišljati o milijun stvari, htjela sam tih 17 dana isključiti mozak i samo uživati, a ta agencija je imala stvarno dobru ponudu i svašta smo vidjeli i doživjeli. Ipak, s druge strane, za neke destinacije sam baš uživala raditi plan putovanja, istraživati i snalaziti se samo uz pomoć svojih suputnika.”
Koji su bili najveći izazovi organizacije putovanja u vlastitom aranžmanu?
“Rekla bih da je najveći izazov isplanirati kada što posjetiti, na način da se ne gubi previše vremena između mjesta, odnosno da se posjećuju mjesta koja su u blizini. Ako si u nekom većem gradu, treba istražiti kako funkcionira javni prijevoz, ali u današnje doba to nije preveliki problem, uz Google i Google Maps lako se snaći. Neke aktivnosti ili atrakcije moraš unaprijed rezervirati. Ponekad se mučimo s traženjem jeftinih avio-karata, jer nekad znamo destinaciju, ali imamo ograničeno vrijeme kada možemo putovati i tada nam izazov predstavlja to ograničeno razdoblje. Na Islandu smo se također nekada mučili s pronalaskom smještaja jer se u nekim mjestima ne nudi baš puno smještajnih jedinica.” – Kristina
Zajedničko putovanje u Afriku
A sada malo o putovanju koje su Nina i Kristina prošle zajedno – Afrika! Zanimalo nas je kako je izgledao susret s lokalnom kulturom i običajima.
Kristina: “Prvi dan u Nairobiju svi su nas gledali pomalo mrko, jer smo mi za njih bogati bijelci koji su ih do prije par desetljeća kolonizirali. Kada smo išli kupovati suvenire, doslovno su nas vukli za rukav i išli za nama nudeći nam svoje proizvode. To je bilo baš kaotično i ne previše ugodno. Jedan dan prošli smo kroz Kiberu – najsiromašniju četvrt u Africi, a vjerojatno i na svijetu. Kada vidiš gdje ti ljudi žive i u kakvim groznim uvjetima, vidiš koliko ima nepravde na svijetu i shvatiš da si sretan s onim što imaš jer oni o tome mogu samo sanjati. A najgore od svega je da je samo par kilometara dalje europski dio Nairobija, bogati dio gdje žive bogataši koji ne znaju kamo bi s novcem. Jako tužno za vidjeti, jer znaš da ti ljudi i ta djeca vjerojatno nikada neće napustiti Kiberu i imati koliko-toliko normalan život.”
“Jedan dan nakon safarija išli smo u selo gdje živi pleme Masai Mara. Članovi plemena su izveli svoj ples, pričali o svojim običajima (primjerice, muškarac koji najviše skoči mora za ženu platiti samo pet krava, umjesto dvadeset), pokazali kako pale vatru, bili smo i unutar njihovih kuća napravljenih od blata. Djeca se igraju bosa, muhe im lete po licu, u kućama je toplo kao u sauni, moraš hodati pognute glave jer je nisko, sve u svemu zanimljivo.
Ali i oni imaju mobitele. Zapravo, svi su bili jako dragi, naučeni su da turisti dolaze, ulaz u selo se plaća, a donijeli smo im i poklone, igračke za djecu, odjeću, obuću i slično. Nakon Kenije bili smo u Tanzaniji (kopneni dio pa na Zanzibaru) i tamo je već malo drugačiji mentalitet. Na Zanzibaru je glavni moto ‘hakuna matata’ i ‘pole pole’ (na svahiliju ‘nema problema’ i ‘polako’) i njima se stvarno nikada ne žuri.
Na hranu se dosta čeka jer je sve ‘pole pole’, ali to je tamo normalno. Nakon par dana privikneš se na to. Puno ljudi samo leži pola dana na plaži u hladovini ne radeći apsolutno ništa. Na plažama ima puno Masai Mara ljudi koji ti priđu i pričaju s tobom jer ti pokušavaju prodati neki suvenir, ali simpatični su i dragi. Jedan je rekao da mu je ime Ante Gotovina, jedan je bio Lazar, drugi Miloš itd. Naučili su i dosta hrvatskih, odnosno srpskih riječi.
“Pobalkanizirali” su se jer su gosti na toj plaži uglavnom ljudi iz naše regije. Uglavnom, jako simpatično i pozitivno iskustvo. Što god da se dogodi, ljudima na Zanzibaru je sve ‘hakuna matata’.”
Kristina: “U Moshiju (grad u Tanzaniji) išli smo na tržnicu i lokalci, pogotovo žene, su nas gledali jako osuđujuće. Vodič je rekao da im je čudno kada žene imaju kratke hlače i pokazuju noge, tako da su svi buljili u nas i vikali ‘mzungu’, što na svahiliju znači bijelac. Meni je to zapravo bilo simpatično jer mislim da to nije bilo u nekom pogrdnom smislu, već njima nije svakodnevna pojava da vide bijelce na tržnici, tako da sam doma otišla s majicom s natpisom ‘mzungu’.”
“U Keniji smo u jednom restoranu gdje režu meso pred tobom, između ostalog, probali i ćufte od noja, meso od krokodila i testise od bivola, i sve je bilo iznenađujuće ukusno. Da u Hrvatskoj negdje naiđem na testise od bivola, sumnjam da bih ih probala, ali kada sam bila tamo, naravno da sam htjela probati, što je još jedna od pozitivnih strana putovanja – otvoreniji si i spremniji probati nove stvari.” – prisjeća se Kristina.
Pitali smo cure koliki budžet je potreban za jedno takvo putovanje.
Odgovor je bio: “Avionska karta, ulaznice, smještaj i hrana bili su ukupno 2300 eura, uz to vam treba i džeparac od oko 500 eura.”
Island i Madeira
Kristina je posjetila i Island i Madeiru, pa nam je ispričala o nepredvidim situacijama na tim putovanjima i kako je sve izgledalo. Oba putovanja organizirala je samostalno.
“Putovanje na Island započelo je kaotično još prije nego što smo sletjeli. Imali smo let iz Zagreba za koji nam je par sati prije leta stigla poruka da je otkazan. Prebacili su nas na sljedeći let par sati kasnije. Taj let je dvaput odgađan, da bi napokon ušli u avion i onda sjedili skoro tri sata u avionu jer nije bilo dopuštenja za polijetanje. Mislim da je bio neki problem sa strujom na aerodromu u Frankfurtu gdje smo imali presjedanje za Reykjavik.
Nakon dosta sati zakašnjenja došli smo u Frankfurt, trčali iz aviona do gate-a (protrčali smo pored policije, jedna policajka nas je htjela zaustaviti da pita za osobne, a njezin kolega nam je samo viknuo ‘go go go’, jer je vidio da trčimo kao nenormalni s koferima i umiremo zbog manjka kondicije) za sljedeći let, stigli na vrijeme, ali je bilo nekih komplikacija oko rebookinga tako da je nas petero ušlo u taj avion, a ostalo troje su stigli letom dan poslije. Zrakoplovna kompanija ih je automatski prebacila na let dan poslije jer je sustav valjda zaključio da neće stići na ovaj let. Jako čudno s obzirom na to da smo mi ostali mogli ići na taj let. A najbolje od svega je da je avion na kraju bio poluprazan.
Na kraju putovanja, kada smo trebali ići kući, jedan prijatelj i ja nismo mogli napraviti online check-in pa smo to riješili na aerodromu, ali je njemu najprije izdan boarding pass za neki grad u Maleziji umjesto za München (preko kojeg smo letjeli u povratku). Možda ni to ne bi bilo loše, posjetiti još jednu državu neplanirano. Zapravo su se sve te, neplanirane situacije dogodile na aerodromima, a na samom Islandu nismo imali nikakvih nepredviđenih situacija.”
“Na Madeiri se nisu dogodile nikakve nepredviđene situacije. Dogodilo se samo to da smo se na jednoj stazi morale vraćati nakon par stotina metara jer je magla bila jako gusta, a malo poslije počela je padati i kiša. Malo mi je žao zbog toga, ali nema veze, ostale dane smo stvarno imale sreće s vremenom.
Na Madeiri nismo imale striktan plan kao na Islandu jer smo na Madeiri spavale cijeli tjedan u istom smještaju, dok smo na Islandu obilazile cijeli otok i spavale svaku noć u drugom smještaju pa smo morale i posjetiti što smo planirale. Na Madeiri smo bile fleksibilnije i odabirale smo što ćemo posjetiti s obzirom na vremensku prognozu koju smo provjerile večer prije (na Madeiri je, iako je mali otok, normalno da je na sjeveru otoka sunčano, a na jugu pada kiša cijeli dan).”
Na upit o najljepšim dojmovima s tih putovanja, Kristina odgovara:
“Na Islandu me se dojmilo doslovno sve. Vidjeli smo toliko slapova, ali svaki put se iznova oduševiš. Misliš da će ti dosaditi nakon što vidiš nekoliko slapova, ali to se nije dogodilo. Priroda je toliko nestvarno lijepa da misliš da nisi na Zemlji. Stvarno ne mogu opisati koliko je tamo lijepo, na fotografijama je divno, ali uživo je još deset puta ljepše.”
“Sve je čisto, ljudi poštuju prirodu, a skoro sve je besplatno, osim što se mora platiti parking, ali to je par eura za cijeli dan. Iako nismo imali puno komunikacije sa stanovnicima, vidjeli smo da svi govore jako dobro engleski. Bilo je i super to što smo mi bili tamo krajem lipnja i početkom srpnja pa smo imali danje svjetlo skoro 24 sata dnevno, tako da nismo morali nikud žuriti da dođemo negdje prije mraka.”
“Što se tiče Madeire, priroda nas je isto oduševila. Na tako malom otoku ima svega i svačega. Tamo postoje dvije vrste staza – verede (klasične planinarske staze) i levade (staze uz kanale za navodnjavanje) i vidi se da brinu o održavanju tih staza. Mi smo bile tamo u studenom pa nije bila toliko velika gužva na stazama, ali nam je jedan stanovnik rekao da je u srpnju i kolovozu užasna gužva.”
“Budući da je bilo dosta požara prošlo ljeto, neke su staze bile kompletno zatvorene, a neke djelomično, ali možeš birati između jako puno staza. Na Madeiri ima toliko raznolikosti da te to svaki dan oduševljava. Također, najveće iznenađenje na Madeiri bilo mi je jelo Espada com banana, odnosno riba s bananom. Toliko mi je bilo fino da sam ga gotovo svaki dan jela. Tako da tko planira posjetiti Madeiru, obavezno neka proba ribu s bananom.”
Savjeti putnicima koji planiraju posjetiti Island i za one koji bi voljeli posjetiti Madeiru?
“Kupite karte i idite, nećete požaliti. Island nije toliko skup kako ga svi predstavljaju, a toliko je predivan da vrijedi svakog centa.”
“Madeira je preslatka i raj za planinare. Preporučujem unajmiti auto na oba otoka. Na Islandu bi sigurno bilo zanimljivo i rentati kamper, kao što puno ljudi to radi. Na Madeiri se može koristiti i javnim prijevozom, ali onda se dosta vremena gubi na put, a i moguće da autobus kasni ili ne dođe uopće. Na Madeiri smo prilikom rezerviranja auta uzele ručni mjenjač, ali su nam tamo dali auto s automatskim mjenjačem, i to se pokazalo kao pun pogodak zbog uskih i strmih cesta kojih ima po cijeloj Madeiri. Također, savjetovala bih posjet Islandu u ljetnim mjesecima. Kada je kod nas +40, tamo su ugodne temperature, a dan traje non-stop. Madeiru ne bih preporučila preko ljeta upravo zbog velikih gužvi.”
Nove destinacije čekaju!
Djevojke su nam otkrile i njihove želje za nove destinacije.
Nina: “Camino de Santiago i dalje stoji na popisu, uz to bih dodala uspon na Kilimandžaro.”
Kristina: “U lipnju idem u Japan na dva tjedna, te su karte već kupljene. Preko ljeta ću doći kući u Hrvatsku na dva tjedna. Na jesen je u planu Vijetnam. Budući da i u prosincu imam kolektivni godišnji, planiram i tada nekud otputovati, ali ne znam još na koju destinaciju. I naravno, tijekom godine neki vikend izleti ili produženi vikendi kada se spaja zbog praznika.”
Što je najbolje što putovanja donose?
Nina: “Drukčiji pogled na svijet i veća zahvalnost na svemu što nas okružuje. Nismo ni svjesni što imamo.”
Kristina: “Izađeš iz zone komfora, shvatiš da neke stvari uzimaš zdravo za gotovo, počneš više cijeniti ono što imaš, ma kako to sitno bilo ili ma koliko beznačajno izgledalo. Neki ljudi bi dali sve da imaju upravo to. Sa svakim putovanjem mislim da postaješ sve otvoreniji, otvorenijeg uma, više prihvaćaš i cijeniš različitosti, napuniš baterije, onaj osjećaj kad dođeš u novu državu ili osjećaj kad se vratiš doma pun pozitivnih iskustava i osjećaja, upoznaš nove ljude, nove kulture, tradicije, nove načine života, počneš preispitivati neke svoje odluke, životni stil, navike, ponašanja…
“Makneš neke predrasude, postaješ tolerantniji. Naučiš se prilagoditi novim i iznenadnim situacijama, naučiš se snalaziti, vidiš da ima toliko lijepih mjesta koja vrijedi posjetiti i kultura koje se isplati upoznati, da je šteta uvijek biti samo doma. Dobiješ slobodu, na putovanjima se osjećaš najslobodnije. Izbaci te iz monotonije svakodnevice. Ja se šalim da idem na posao jer znam da me čeka putovanje koje moram platiti, i čim znam da imam planirano putovanje i točan datum, puno mi je lakše raditi.”
“Ne znam ni kako to opisati, to je isto jedna vrsta ovisnosti, kad počneš ne možeš stati i svaki put ti treba sve jača doza. Kako je rekao Johan Lehrer: “Putujemo zato što su udaljenost i raznolikost tajni osvježivači kreativnosti. Kada stignemo kući, kuća je i dalje ista. Ali nešto unutar našeg uma se promijenilo, i to sve mijenja”.”
Motivacija za nova putovanja i poruka putnicima
Želja za upoznavanjem različitih životnih situacija i običaja sasvim je dovoljna motivacija za traženje novih putovanja.
“Osjećaj koji se desi svaki put prilikom kupnje avionske karte, osjećaj sjedanja u avion ili u auto, osjećaj kad znaš da ćeš uskoro biti u nečem novom i nepoznatom. Osjećaj ispunjenosti i slobode za vrijeme putovanja i osjećaj ISTINSKE SREĆE i zadovoljstva pri povratku kući.”
“Onda sam još nekoliko dana ili čak tjedana mentalno na putovanju, a na poslu samo tijelom”, kaže Kristina. “Motivira me to što znam da se nikad nisam s putovanja vratila tužna ili razočarana i da sam se nakon svakog putovanja vratila bogatija za puno novih iskustava. Također, smatram da putovanja razbijaju monotoniju u koju mnogi ljudi upadnu nakon nekog vremena, a već i kraći izlet za vikend može razbiti tu monotoniju. Što onda tek mogu učiniti duža putovanja…” – Kristina
Poruka za sve one koji sanjaju o putovanjima, a nisu dovoljno odlučni:
Nina: “Prava svrha putovanja nije mjesto na karti, već novi pogled na život!”
Kristina: “Neki ljudi se boje putovati jer svašta bi se moglo dogoditi. Istina, moglo bi. Ali isto tako, i kad izađeš iz stana ili kuće, pa čak i u domu, može se puno loših stvari dogoditi, stvari za koje smo odgovorni ili one na koje mi ne možemo utjecati. Moje mišljenje je da putovanja donose samo pozitivne stvari i osjećaje, a loše stvari se mogu bilo gdje dogoditi, bitno je samo kako ćemo se mi s tim stvarima ili događajima nositi. Neki troše na skupu odjeću, obuću, torbe, voze skupe aute, troše na nešto drugo što ih čini sretnima.
Ja trošim na putovanja jer me to uveseljava, a mislim da su uspomene koje ostanu kad se vratiš doma nešto puno vrijednije. Taj osjećaj ispunjenosti i istinske sreće meni je dragocjeniji od bilo kakve materijalne stvari. Nikad nije kasno za početi putovati i za zaljubiti se u putovanja i u ono što ona donose. Za mene jedan od najboljih osjećaja je kad dođeš na aerodrom, sjedneš ispred svog gatea, čekaš da sjedneš u avion i znaš da ćeš za par sati biti na drugom kraju svijeta, u nekoj novoj državi. I za kraj jedan citat od anonimnog autora s kojim se potpuno slažem: Adventure may hurt you but monotony will kill you.”
