Pula bi uskoro trebala dobiti nekoliko novih naziva ulica i javnih površina, a nakon pribavljenog mišljenja Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena te usvojene odluke na Gradskom vijeću. Odvojak Pazinske ulice trebao bi postati Ulica Aleksandra Anzura, po sportskom aktivistu i boćarskom dužnosniku, a u obrazloženju se navodi da je upravo u tom odvojku i stanovao.
Odluka o imenovanju Ulice Aleksandra Anzura u Puli još je jednom potvrdila status jednog od najvažnijih imena u povijesti istarskog i hrvatskog boćanja. Riječ je o sportskom djelatniku čije je djelovanje obilježilo razvoj boćanja od lokalne razine u Pazinu do najviših međunarodnih sportskih institucija.
Ime Aleksandra Anzura već je desetljećima sinonim za sustavan razvoj boćarskog sporta u Istri, a njegov doprinos prepoznat je i kroz najviše funkcije u nacionalnim i svjetskim boćarskim organizacijama. Njegov sportski put započeo je upravo u Pazinu, gdje je od sedamdesetih godina aktivno sudjelovao u organizaciji i razvoju boćanja, u vrijeme kada je ovaj sport u Istri doživljavao snažan rast i institucionalizaciju.
Kao jedan od ključnih ljudi tadašnjeg boćarskog pokreta, Anzur je u Pazinu djelovao kao predsjednik Boćarskog saveza grada, a potom se uključio u rad Istarskog boćarskog saveza, čiji je bio i jedan od utemeljitelja. Njegov organizacijski i stručni rad brzo ga je doveo do nacionalne razine, gdje preuzima uloge u Hrvatskom boćarskom savezu, a potom i u međunarodnim boćarskim strukturama.
Posebno se ističe njegovo razdoblje na čelu hrvatskog boćanja, kada je obnašao dužnost predsjednika Hrvatskog boćarskog saveza u razdoblju od 1997. do 2001. godine. U tom razdoblju hrvatsko boćanje bilježi iznimne sportske uspjehe, uključujući veliki broj osvojenih medalja na europskim i svjetskim prvenstvima, čime Hrvatska postaje jedna od vodećih svjetskih boćarskih nacija.
Njegova karijera nastavila se na najvišoj međunarodnoj razini, gdje je obnašao funkcije u Svjetskoj boćarskoj federaciji (FIB) i Svjetskoj boćarskoj konfederaciji (CMSB), uključujući i dužnost glavnog tajnika FIB-a, čime je postao jedan od najutjecajnijih ljudi u svjetskom boćanju.
Osim upravljačkih funkcija, Anzur je ostavio dubok trag i kao stručnjak i organizator velikih međunarodnih natjecanja, a njegov rad bio je ključan u povezivanju hrvatskog i europskog boćanja te afirmaciji istarskih klubova i igrača na međunarodnoj sceni.
Njegov doprinos posebno je vidljiv i u razvoju pazinskog sportskog sustava, gdje je boćanje, zahvaljujući njegovu djelovanju, postalo jedan od prepoznatljivih sportova grada. Upravo se u Pazinu danas nalazi boćarski centar koji nosi njegovo ime, kao trajno priznanje njegovu radu i ostavštini.
Kratka biografija Aleksandra Anzura
Osnovnu školu pohađao je u Cerovlju, a srednju tehničku završio u Puli. Radio je u Brodogradilištu Uljanik od 1964. do 1970., kada se upoznao s boćanjem kao sportom, a Pula je u to vrijeme bila jedan od vodećih boćarskih centara u Jugoslaviji i uz Rijeku jedina je imala boćarsku dvoranu.
U rodni kraj vratio se 1971. i radio u ciglani Cerovlje, potom je, kao inženjer prometa, bio upravitelj i šef tehničke jedinice Tunel Učka u sastavu Hrvatskih cesta, sa sjedištem u Pazinu. Velik doprinos dao je izgradnji tunela Učka, a posljednje godine radnog vijeka proveo je u Bina Istri, kao član uprave zadužen za održavanje i upravljanje.
Povratkom na Pazinštinu Anzur se 1970-ih počinje ozbiljnije baviti boćanjem. Organizira turnire u Cerovlju i Pazinu, 1975. osniva Boćarski savez Pazin, a godinu kasnije postaje članom najviših organa Hrvatskog boćarskog saveza (HBS), pa Boćarskog saveza Jugoslavije (BSJ). Izbornikom BSJ postao je 1981., čije je selekcije vodio do 1990. U tom razdoblju, uz njegove zasluge, počinju značajnije organizacije međunarodnih boćarskih natjecanja u Jugoslaviji: Svjetskog prvenstva (SP) za mlade u Ljubljani (1981.), kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Pazinu (1983.), SP za seniore u Splitu (1984.) te 7. europskog prvenstva PEUB-a u Pazinu (1989.).
Nakon osamostaljenja Hrvatske, njezini boćari 1992. stječu pravo nastupa na međunarodnim natjecanjima. Od tada Anzur, koji je još od ranije bio član Sportske komisije (od 1984.) i Izvršnog odbora (od 1989.) Svjetske boćarske federacije (FIB), koordinira gotovo svu međunarodnu aktivnost za nastupe hrvatske reprezentacije i organizaciju međunarodnih natjecanja. Bio je 1993. i među utemeljiteljima Istarskog boćarskog saveza (IBS) u Pazinu, a iste je godine postao izbornikom hrvatske reprezentacije te ju je vodio na SP-u u Saluzzu na kojemu je Riječanin Dinko Beaković osvojio zlato u preciznom izbijanju što je do tada bio najveći uspjeh hrvatskih boćara. Reprezentaciju vodi i 1994. na EP u Zagrebu, na kojemu Beaković ponovno osvaja zlato. Ukupno je pod njegovim vodstvom reprezentacija osvojila tri seniorske i sedam juniorskih medalja. U mandatu 1997.-2001. Anzur je bio predsjednik HBS-a, a u međunarodnim tijelima je, uz spomenute dužnosti, bio i glavni tajnik (2001.-09.) i, od 2009., potpredsjednik FIB-e, a iste je godine izabran i u Izvršni odbor Svjetske boćarske konfederacije (CMSB).
Svojim znanjem i iskustvom bitno je pridonio da Pazin bude domaćin kvalifikacijama za EP, kao i samog prvenstva 2012. te više značajnih međunarodnih natjecanja, a zasluga ima i za domaćinstvo Rijeke EP-u 2015. Za svoje djelovanje i doprinos boćarskom sportu dobio je više nagrada, među kojima i Zlatnu boću BSJ-a (1988.), priznanje za razvoj boćanja HBS-a (2002.) te 2012. nagrade za životno djelo Grada Pazina i Saveza sportova Istarske županije, a iste godine i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora “Matija Ljubek” za životno djelo. Posmrtno je njegovim imenom nazvan Boćarski centar u Pazinu. (preuzeto s istrapedia.hr)
