Bračni par Jakov i Blaženka Jelinčić iz Pazina proteklog je vikenda svečanim misnim slavljem i zajedničkom večerom s rodbinom i prijateljima obilježio rijedak i poseban jubilej – dijamantni pir, odnosno 60 godina zajedničkog života ispunjenog ljubavlju, razumijevanjem i poštovanjem.
Svečanom misnom slavlju nazočilo je osamdesetak uzvanika, a proslava je nastavljena zajedničkom večerom na kojoj su supružnici Jelinčić obilježili šest desetljeća braka. Tijekom tog razdoblja njihova je obitelj postala bogatija za četiri kćeri – Mirjam, Pavitu, Jelenu i Katarinu.
Početci njihova zajedničkog života nisu bili jednostavni. Kao i mnoge mlade obitelji toga vremena, morali su uložiti mnogo truda i strpljenja kako bi stvorili stabilan dom. Iako su se vjenčali u Ogulinu, svoj su obiteljski život nastavili graditi u Pazinu, koji im je ubrzo postao dom.
Jakov Jelinčić jedno je od najistaknutijih imena hrvatske arhivistike i povijesne znanosti. Rođen je 1938. godine u Postiri na otoku Braču, a svoj je profesionalni put posvetio istraživanju i očuvanju istarske povijesne baštine. Nakon studija talijanskog jezika i književnosti te latinskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i magisterija iz pomoćnih povijesnih znanosti, 1967. godine zaposlio se u Državnom arhivu u Pazinu, ustanovi kojoj je od 1991. do umirovljenja 2003. godine bio ravnatelj.
Tijekom dugogodišnjeg rada objavio je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova te nekoliko knjiga, među kojima se ističe djelo Na postirskim vrelima. Matična knjiga župe Postira (1584.–1671.). Posebno je pridonio istraživanju pravne, gospodarske, kulturne i demografske povijesti Istre, kao i objavljivanju brojnih povijesnih izvora – statuta, komunalnih knjiga i druge arhivske građe istarskih gradova.
Bio je glavni urednik Vjesnika Istarskog arhiva, predavao je latinski jezik na visokoškolskoj ustanovi u Puli te sudjelovao u sređivanju i zaštiti crkvenih arhiva Porečke i Pulske biskupije. Njegov rad ostavio je dubok trag u hrvatskoj arhivistici i historiografiji, a njegova djela i danas su nezaobilazna literatura za istraživače istarske prošlosti.
Ni u poznim godinama ne prestaje njegov stvaralački rad. U svojoj 88. godini priprema izdavanje još tri knjige, čime će dodatno obogatiti opus koji uključuje tri samostalno objavljene knjige, sedam knjiga u koautorstvu te oko 150 znanstvenih radova.
No, kako se u obitelji često kaže, „tri kantuna kuće“ drži Blaženka Jelinčić – vrijedna i samozatajna žena rođena u Pakracu 1943. godine. Kao dijete s roditeljima se preselila u Ogulin, gdje je živjela do odlaska na Stomatološki fakultet u Zagrebu.
U Zagrebu je upoznala svog budućeg supruga na zajedničkom zboru u Bazilici Presvetog Srca Isusova, koji je vodio isusovački red. Nakon razdoblja druženja i učvršćivanja veze odlučili su se vjenčati na njezin 23. rođendan, 10. srpnja 1966. godine u Ogulinu. Zanimljivo je da ih je vjenčao tadašnji riječko-senjski biskup Josip Pavlišić, rodom iz Pazina.
Nakon vjenčanja mlada se obitelj, koja je ubrzo dobila djecu, preselila „trbuhom za kruhom“ u Pazin, gdje je Jakov ubrzo dobio posao i stan. Blaženka je na zaposlenje morala pričekati još nekoliko godina. Nakon rada provedenog u Motovunu i Višnjanu, zaposlila se u pazinskom Domu zdravlja, gdje je ostala sve do umirovljenja.
„Bez ikoga svoga“ u novoj su sredini brzo stekli brojne prijatelje. Kako ističu, upravo su im ti ljudi pomogli da Pazin dožive kao svoj dom.
Njihova obitelj danas broji 12 članova, a među najdražim ulogama supružnika Jelinčić svakako su one bake i djeda petero unučadi te jednog praunuka. Aktivni su u crkvenom životu, a iza njih je i više od četrdeset godina rada sa zaručnicima i mladim bračnim parovima kroz pripremu za brak.
Glazba je važan dio njihove obiteljske priče. Gotovo svi članovi obitelji glazbeno su nadareni, a novi su se zetovi dolaskom u obitelj brzo i lako uklopili. Upravo je zato i samo misno slavlje, kao i obnova bračnih zavjeta, bilo ispunjeno pjesmom, radošću i zajedništvom najmilijih.
Proslava dijamantnog pira bila je ujedno i svojevrsni početak novog bračnog putovanja. Ovoga puta u doslovnom smislu – jer su slavljenici nakon jubileja otputovali u djedovinu, na Brač, mjesto iz kojega potječu korijeni Jakova Jelinčića.
