Postoje ljudi koji ne trebaju veliku pozornicu da bi ostavili velik trag. Dovoljni su njihov glas, duhovitost, talent i ljubav prema ljudima i zavičaju. Takva je bila Arinka Šegando – profesorica glazbe u Osnovnoj školi Kaštanjer, glazbenica, skladateljica i čuvarica istarskog glazbenog i kulturnog identiteta.
Pula se oprašta od žene koja je desetljećima bila dio njezina svakodnevnog života. Generacije slušatelja poznavale su je kao Šjoru Špiju s Radio Pule, a tisuće i tisuće njih subotom su s osmijehom čekale novu epizodu njezinih dogodovština i razgovora s Bel Morettom – Francijem Blaškovićem. Zajedno su stvarali britke, duhovite i beskrajno satirične kronike svojega vremena, osobito života malog čovjeka i umirovljenika.
Posljednja je emisija s ovim predivnim dvojcem emitirana jučer i može se poslušati ovdje.
Kroz lik Šjore Špije Arinka je govorila jezikom običnog čovjeka – jednostavno, toplo i iskreno. Znala je nasmijati, ali i potaknuti na razmišljanje. Njezina satira nikada nije bila samo kritika; bila je izraz ljubavi prema ljudima, prema Puli, Istri i prema kraju kojem je pripadala. U njezinim riječima bilo je i ironije i nježnosti, i humora i životne mudrosti.
Prije radijskog mikrofona, ali i usporedo s njim, Arinka je živjela glazbu. Kao pjevačica, autorica i pokretačka snaga grupe Tingl Tangl ostavila je neizbrisiv trag na istarskoj i hrvatskoj glazbenoj sceni. Bila je osebujna umjetnica koja se nije uklapala u zadane okvire. Njezina interpretacija, humor i scenski nastup bili su prepoznatljivi, iskreni i hrabri – uvijek svoji.
Sa svojim životnim suputnikom Francijem Blaškovićem dijelila je mnogo više od zajedničkog života. Dijelili su umjetnost, slobodu stvaranja, ljubav prema Istri, njezinim jezicima, ljudima i posebnom duhu ovoga kraja. Njihova suradnja ostavila je dubok trag – od Tingl Tangla do Gori Ussi Winnetoua, od glazbe do radija, od satire do brojnih zajedničkih projekata koji su postali dio kulturne memorije Pule i Istre.
Iza Arinke ostaju pjesme koje se neće zaboraviti – poput „Ča bi škola da ni mene“, „Istra ti materina“, „Ja sam penzić gol i bos“, kao i brojni drugi glazbeni i ekološki projekti te stvaralaštvo vezano uz Tingl Tangl i Gori Ussi Winnetou.
Osim umjetničkog rada, ostaje i trag koji je ostavila kao profesorica glazbe. Generacijama učenika prenosila je ljubav prema glazbi, poticala njihovu kreativnost i pokazivala da umjetnost nije samo znanje nego i način povezivanja ljudi.
Odlaskom Arinke Šegando Pula i Istra izgubile su jedan od svojih najprepoznatljivijih glasova. No Šjora Špija, njezine riječi, pjesme i smijeh ostat će trajno zapisani u sjećanju svih koji su je slušali, poznavali i voljeli.
Obitelj moli za tihu sućut.
