Prvi kat pazinskog groblja skriva jednu zanimljivu povijesnu činjenicu koja je završila na današnji dan na katalonskom brdu Fosca. Naime tog je dana ubijen u Španjolskom građanskom ratu pazinski novinar Mario Granbassi, koji je za razliku od poznatog književnika Ernesta Hemingwaya bio fašistički dragovoljac. Na samom spomeniku stoji da je sahranjen na tlu Španjolske („Riposa in terra di Spagna“, a da je i dobitnik zlatne medalje – medaglie d’oro.
Granbassi je tako platio cijenu gorljivom fašizmu kojeg je zastupao u mladoj dobi života – u 32. godini.
Rođen je 1907. godine, osam je godina mlađi od Hemingwaya. Istrapedia navodi sljedeće:
„Roditelji su mu bili iz Istre, živjeli su u Pazinu i prezivali su se Niederkorn (očeva obitelj bila je dalekim porijeklom iz Luksemburga), otac Humbert (Umberto), općinski službenik (rođen u Taru), majka Maria rođ. Derndich (Drndić) iz Starog Pazina. To će prezime u travnju 1928., u sklopu fašističke kampanje talijanizacije imena, biti promijenjeno u Granbassi (tako se Mario i ranije potpisivao u novinskim tekstovima).
Djetinjstvo i mladost proveo je u Pazinu, gdje mu je rođen brat Manlio, također novinar. Tu je završio gimnaziju (talijansku) i već kao srednjoškolac surađivao u više novina, najviše u tršćanskim Il Piccolo i Il Corriere istriano te satiričkim listovima Marameo! i La coda del diavolo. Nakon mature otišao je u Trst studirati, ali se odmah zaposlio u Il Piccolu kao novinar gdje je već s 24 godine bio urednik gradske kronike. Godine 1931. počinje raditi i na netom pokrenutom državnom radiju – Radio Trieste, pokazavši se i dobrim radijskim novinarom. Popularnost će steći emisijom za djecu Mastro Remo, koja se slušala u cijeloj Italiji. Pokrenuo je i istoimeni dječji tjednik.
Politički gorljivi fašist, glorifikator talijanskog fašističkog vođe Mussolinija, alpinac i pripadnik fašističke milicije s činom potporučnika (sottocapomanipolo) odlazi dragovoljno početkom srpnja 1938. u Španjolski građanski rat, u kojemu se bori na strani frankista. Bio je zapovjednik izviđačkog voda (fanteria d’assalto) 1. pukovnije talijansko-španjolske divizije Frecce Azzurre. Istovremeno je bio i ratni dopisnik za Il Piccolo, a pisao je i dnevnik. Poginuo je na prvoj liniji bojišnice na obroncima brda Fosca u Kataloniji te je sahranjen u vojnoj kosturnici u Zaragozi.
Talijanski fašistički režim posmrtno ga je 1940. odlikovao Zlatnom medaljom za ratne zasluge (Medaglia d’oro al valor militare), a španjolski vojnom medaljom (Medalla militar). Prema članku iz studenog 1991. u listu Il Piccolo, talijanska mu je medalja odmah nakon rata, u kolovozu 1945., oduzeta odlukom tadašnjeg ministra pravosuđa Palmira Togliattija koja je obuhvatila 30-ak njome odlikovanih pripadnika fašističke milicije. Iste godine njegovo je ime maknuto s ulice koju je 1940. dobio u Trstu.
Zbog njegova fašističkog aktivizma bilo je i puno negodovanja kad je u Trstu 2009. – s obrazloženjem da je bio istaknuti novinar – ponovno dobio ulicu, točnije, stube.“
O kontroverzama vezanim za imenovanje stuba njegovim imenom možete pročitati ovdje.
