Prije mjesec dana umro je Vinko Cerovac u 81. godini života, političar, gospodarstvenik i u srebrnim godinama života, predsjednik vrlo brojne pazinske Gradske udruge umirovljenika.
Vinko Cerovac rodio se 21. veljače te teške 1943. godine u selu Drndići, nedaleko Pazina, od oca Franje, kojeg kose njemački rafali i čije se posljednje počivalište nalazi u zajedničkoj grobnici u Kašćerganima. U to doba Nijemci su spalili brojne kuće, pa i ovu u kojoj je odrastao sa još sedmero braće i sestara.
Osnovnu školu završava na tri različita mjesta. Prvih šest razreda u Zabrežanima, pa sedmi razred u Pazinu i onda osmi odlazi u zagrebački Pionirski grad.
No, vraća se u Pazin 1957. godine i upisuje Gimnaziju koju završava 1961., o čemu svjedoči monografija izdana tim povodom, kojoj je on bio glavni urednik.
Te se godine ponovno vraća Zagrebu, no ovaj put kao student Ekonomskog fakulteta. Uz taj faks, polazi i novinarsku školu 1964/65., jednogodišnji kurs novinarstva „Vjesnika“ u Zagrebu, čime je Cerovac nastavio bavljenje novinarstvom, započeto u Gimnaziji uređujući list „Stvarnost“.
Slijedi ponovni povratak u Pazin, gdje se 1966. godine zapošljava na Poljoprivredno-prehrambenom kombinatu (PPK) u službi plana i analize, sve do odlaska na odsluženje vojnog roka u Zaječar.
Nakon toga, radi kao novinar Glasa Istre 1968. i 1969. godine, no nakon izleta u novinarske vode ponovno se vraća u PPK – na mjesto komercijaliste, a vrlo brzo preuzima mjesto rukovodioca Tvornice stočnom hranom.
Od 1973. godine nastavlja s rukovodećim radnim mjestima, te radi u Kamenu, na poslovima rukovodioca službe izvoza-uvoza, koje obavlja do zadnjeg radnog dana 1977. godine.
Nakon toga uslijedio je politički angažman. Obavlja profesionalnu dužnost sekretara Općinskog komiteta SKH Pazin, sve do 1981. godine, kada se ponovno vraća u gospodarske vode – na mjesto direktora tvrtke „Istracommerce“.
Od 1986. do 1990. bio je predsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine Općine Pazin, koja je tada bila administrativno vrlo velika i obuhvaćala prostor današnjih 7 općina i Grada Pazina. Nakon četverogodišnjeg mandata u Izvršnom vijeću, vraća se ponovno u Istracommerce, na rukovodeća mjesta trgovine i službe izvoza, uvoza i špedicije, poslove koje obavlja do umirovljenja, 30. prosinca 2007. godine.
Uz posao je početkom 70-tih godina predavao u večernjim stručnim školama u Pazinu (vozačima, trgovcima), a od 1973. do 1977. godine u Srednjoškolskom centru „Otokar Keršovani“ smjeru kamenoklesari – ekonomsku grupu predmeta.
Uz redovne profesionalne i stručne poslove koje je obavljao, u slobodno vrijeme pisao je informativne i stručne tekstove u listovima SOUR-A PPK Pazin, KAMEN Pazin, Delegatski informator, Istarski mozaik.
Svoja je iskustva prenio i na znanstveno – povijesno stručnom skupu Pazinski memorijal, gdje je izložio temu gospodarskog razvoja Pazinštine do 80-tih godina.
Za sveukupan rad i poslove koje je obavljao dobio je brojna priznanja, među kojima i Medalju rada te orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, te nagradu Općine Pazin za osobite zasluge za razvoj.
U mirovini nije mirovao, već je od 2009. do 2017. bio predsjednik vrlo brojne Gradske udruge umirovljenika, udruge koja je provela i nekoliko europskih projekata.
Obitelji i prijateljima izražavamo sućut.