Četiri istarska pjesnika u Zagrebu “govorili o ljubavi”

Proteklog petka, 25. listopada 2024. u Zagrebu, u Mesničkoj ulici (gdje je umro August Šenoa i gdje je živio Fabijan Šovagović) sastali su se pjesnici kako bi govorili svoje stihove o ljubavi. Ovo je bilo 153. izdanje Kulture snova Zagreb, a treća zajednička Međunarodna zbirka o ljubavi – „Stihom ispisujem dušu“.

Kulturu snova vodi Zdravko Odorčić i među pjesnicima iz cijelog svijeta, na promociji su bili i Istrijani: Drago Draguzet iz Barbana, Mario Viscovich iz Viškovići, Slava Božičević iz Rovinja i Gracijela Putina iz Brajkovići kraj Kanfanara.

Svi su oni dugogodišnji članovi Kulture snova koja u svojim knjigama, osim ljubavi štuje i cijelu Hrvatsku, pa se poete sastaju u Rovinju, u Osijeku, u Splitu. Neki na promocije odlaze i u Bosnu, a zbirka i susret se zove „Sarajevo na dlanu“

ROMI NEMAJU RIJEČ „MRŽNJA“

Zanimljivo je da je Gracijela govorila stihove na Romskom jeziku. Zašto? Zbog toga što Romi nemaju riječ „mržnja“, ali imaju riječ Ljubav, te je prvo govorila stihove na hrvatskom jeziku, a potom na Romskom. (Prijevod je uradio prof. Demir dr. Ljatif koji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predaje Romistiku i koji je tiskao hrvatsko romski rječnik.)

Na usnoj harmonici ju je pratio Drago Draguzet koji je ujedno i svojim fotoaparatom zabilježio cijelu manifestaciju. Mario Viscovich se predstavio sa svojom pjesmom „Ukradeni san“, Drago Draguzet sa stihovima na čakavskom jeziku „More kako ti“, a Slava Božičević je govorila pjesmu „Iskra života“.

U baru „Crni mačak“ je bilo zagrljaja, snimanja i neizostavnih razmjena knjiga. Sve su to nove opere ovih sanjara kojima nije teško putovati i tisuće kilometara po magli, kiši i hladnoći samo da bi se ponovo sreli. Zagreb je ovog puta bio na ugodnih 22 stupnjeva celzijusa, pa su naši Istrijani imali osjećaj da su doma, tim više što su u Zagrebu baš tako i dočekani.

Mario je jedini Istrijan koji je ove godine tiskao još jednu knjigu, i to zbirku pjesama „Ljubav, svetinja i dom“. Dugo u noć se druženje nastavilo jer „kad Istrijani dođu u goste onda ne fali ni istrijanskih kobasic, ni zarebnika, ni skute, ni domačega kruha, ulja ni vina.“

Pročitajte još...