Svjedoci smo povijesnih trenutaka! Europski parlament velikom većinom glasova podržao je ulazak Hrvatske u „Schengen“, a uskoro očekujemo još i odluku Vijeća Europske unije koja će to potvrditi. Dakle, postajemo punopravna članica tog europskog prostora, bez unutarnjih graničnih kontrola. Nije potrebno ni posebno naglašavati što to znači za pogranična područja, poput naše Istre, ujedno i najvažnije turističke regije u zemlji. Čestitke svima koji su doprinijeli tom cilju!
Također, početkom Nove godine postajemo jedna od onih europskih zemalja kojima je nacionalna valuta euro, što je još jedan važan iskorak kojeg pozdravljam. No, jesmo li time ispunili sve važne ciljeve koje jedna država mora ispuniti? Čini mi se da ipak nismo.
Nismo još uredili svoju zemlju koja mora biti zemlja modernog, otvorenog društva, decentralizirane i transparentne javne uprave, u kojoj nije važno kako se zove predsjednik, premijer, ministri, zastupnici. Ali, u kojoj je važno da se svakodnevno ne propituju temeljne ljudske slobode i prava na izbor, već su one dio civilizacijskih dosega.
U kojoj je povijest znanost kojom se bave povjesničari, a ne predmet jeftinih političkih obračuna. U kojoj je kvalitetno obrazovanje i znanost temelj društvenog razvoja, a ne put u prosječnost. I u kojoj se vrijednost temelji na radu i rezultatima tog rada, koji mora biti plaćen.
Nismo uredili ni prostor na kojem živimo, a on nam je uz ljude najvažniji resurs. Naprotiv, prostor nam je u totalnom kaosu. Od bespravnih gradnji na pomorskom dobru, poljoprivrednom i šumskom zemljištu, do zaštićenih krajolika. A vrijeme je i za reviziju prostornog planiranja, onog planskog, gdje treba uvesti nove standarde upravljanja prostorom.
Decentralizirani sustav upravljanja zemljom, gdje građani na najnižim nivoima donose odluke koje praktički definiraju njihov svakodnevni život je nešto što je apsolutno potrebno ovoj zemlji. Sadašnji model centralizirane države, u kojem načelnici i gradonačelnici hrvatskih općina i gradova svakodnevno „trče“ za Zagreb u neko ministarstvo je potpuno potrošeni sustav upravljanja državom i uzrok neiskorištenih potencijala. A, potencijala ima mnogo, pogledajmo samo zapuštenu državnu imovinu, pa je sve jasno.
Da bi se spriječile i izbjegle eventualne nečasne radnje potrebno je samo pojačati sustav kontrole procesa. U digitalnom društvu u kojem živimo to barem ne bi trebao biti problem. Potrebna je samo politička volja za istinskom sveobuhvatnom reformom cijele države.
No, to su one državničke, nadstranačke, sustavne odluke, koje su ponekad i iznad same politike. Koje ne donose jeftine političke bodove, naprotiv, ali postanu i ostanu povijesne.
No, „državnika tog kova“ još nema na vidiku. Jer time se gubi moć u jednom centru, a vlast je slast. I tada bi se pokazalo kako postoji mnogo sposobnih, pametnih i stručnih ljudi koji su sposobni upravljati procesima.
Da, otvorili smo se prometno prema Europi, što još jednom pozdravljam. To je stvarno veliki iskorak i veoma sam sretan zbog toga. Mogu zamisliti koliko su tek sretni građani u pograničnim područjima koji su zbog posla i obitelji u svakodnevnim prekograničnim migracijama, kao i gosti koji više neće morati čekati na graničnim prijelazima.
Da, otvorili smo granične prijelaze, na njima nema više rampi! No, ostalo nam je još mnogo spuštenih rampi koje moramo čim prije ukloniti, ako stvarno želimo biti gospodarski razvijeno moderno, otvoreno društvo, temeljeno na slobodi pojedinca i njegovom poštenom radu za kojeg mora biti i pošteno plaćen.
