SABORSKI DIŠKORŠI | Prva godina u Saboru: Rasprave bez opomena i politika ispred statistike

Facebook
Twitter
LinkedIn

Kad sam pred nešto više od godinu dana prisegnuo u Hrvatskom saboru, imajući na umu činjenicu da zastupam kraj iz kojeg dolazim i ljude u tom kraju, postavio sam si nekoliko ciljeva, od kojih ću danas istaknuti dva.

Prvi je bio da ću pokušati svojim javnim djelovanjem i ponašanjem doprinijeti kulturi govora u javnom prostoru i kulturi parlamentarne demokracije. S obzirom na to da do sada nisam zaradio niti jednu opomenu, što je rijetkost za aktivne saborske zastupnice i zastupnike, nadam se da sam na dobrom putu.

A drugi je bio da ću se nastojati baviti što više sadržajem, a što manje doživljajem te da se u Saboru neću baviti statistikom, nego politikom. Iako je to u današnjoj brzini protoka informacija te u sveprisutnoj površnosti i potražnji za atraktivnošću sve veći izazov, i dalje mislim na tome ustrajati. Primjećujem da ima još mnogo kolegica i kolega koji tako razmišljaju, što me posebno raduje. To je sigurno teži put, jer je manje atraktivan i time u prvom trenutku manje zanimljiv medijima i javnosti. Ali, vjerujem da je dugoročno ispravniji i da se na kraju ipak vidi tko se bavi sadržajem, a tko samim sobom.

Veseli me što sam u ovih godinu dana zajedno s kolegama uspio otvoriti neke teme koje su od izuzetne važnosti za građane, posebno one s područja Istre i Kvarnera. Od potrebe za kvalitetnijom cestovnom i željezničkom prometnom povezanošću s europskom prometnom mrežom, boljom pomorskom povezanošću sa sjevernojadranskim otocima, zaštitom prostora od trajne devastacije i potpunog uništenja divljom gradnjom te svakodnevnim problemima uz granicu sa susjednom Slovenijom, posebno onima uzrokovanim žilet žicom.

Problemi istarskih poljoprivrednika bili su česta tema, od nedovoljnog broja dostupnih poljoprivrednih površina, preko potreba za još dostupnijim i jednostavnijim natječajima za financiranje iz EU fondova do problema sa štetama od divljači. Bilo je još mnogo tema, od zdravstva do gospodarstva koje su bile predmet naših opravdanih kritika.

S druge strane, nikada nisam smatrao da je rad oporbenih saborskih zastupnika samo kritiziranje vladajućih, iako bi to bilo najlakše. Strogo razdvajam osobne svjetonazore, politička uvjerenja i pravo na različita mišljenja od dobrog dijela zakonskih prijedloga koji se raspravljaju praktički na svakodnevnoj razini. Uostalom, neki su se od tih prijedloga pokazali kao veoma kvalitetni i prilikom glasanja dobili jednoglasnu podršku svih zastupnika.

Osobno smatram da je uz konstruktivnu kritiku, koja je prijeko potrebna, jednako važno nuditi i rješenja koja imaju za cilj poboljšati zakonske prijedloge. To iziskuje mnogo truda i zalaganja i zato me posebno raduje što su taj trud i to zalaganje ipak dali rezultata. Argumentirane rasprave su ponekad znale dovesti i do prihvaćanja naših prijedloga od strane vladajuće većine, poput dopuna zakona vezanih za alternativne izvore energije i na njih vezanu infrastrukturu te prijedloga izmjena poreznog zakona.

No, jedan od glavnih političkih ciljeva na kojem ću i dalje trajno inzistirati kroz svoj parlamentarni rad je ono na što svako toliko podsjećam u raspravama. A to je da se u potpunosti počnu primjenjivati odredbe Ustava koje su vezane za regionalnu i lokalnu samoupravu te da ona bude ono što bi trebala i biti – samouprava. Tek će tada, u tako decentraliziranom sustavu upravljanja, moći doći do izražaja svi potencijali ove zemlje.

I na samom kraju, uz neizbježnu subjektivnost, rezime ove prve godine u 10. sazivu Hrvatskog sabora mogao bi sažeti u jednoj rečenici.

Rasprave temeljene na sadržaju, bez opomena i ostalih stegovnih mjera, s političkom borbom ispred one statističke.

Pročitajte još...