Proteklog nas je tjedna napustio poznati supetarski travar, poznavatejl ljekovitg i aromatičnog bijla, edukator i prije svega dobar duh – Franko Zgrablić Frenki.
Ondje je nastavljao tradiciju supetarskih redovnika-travara od benediktinaca, pavlina do mlade generacije ekološki osviještenih Istrijana.
Za Frankijem tuguju svi; brojni prijatelji, jer je prema svima bio tolerantan i spreman za suradnju. Ražalostila je vijest Supetarce, Pazince, Istrijane… Na grdu vijest iz Svetog Petra u Šumi stislo se u grlu travarima i organizatorima brojnih susreta na feštama i festivalima ljekovitog i aromatičnog bilja. Urednicima medija već danas bi Frenki trebao za prilog o nečemu što ublažava bol, nešto što nam vraća snagu.
Fali njegova visoka palica, herbarij, pisanka, torba i naravno skupina ljudi željnih znanja. Pozorno smo slušali nadahnute priče o bogatstvu što nam je, pod nogama, na dohvat ruke, samo se treba prignut, ubrat i upotrijebit.
I kao da je slutio, kao da je znao da neke stvari nije dobro ponijeti na vječno počivalište. U travnju ove godine nam je podario knjigu “Vratimo se prirodi“ iz koje iščitavamo dio onoga što je Frenki znao, volio i radio. Bilo bi najbolje da nam osobno pokaže ricete, ali priroda je neumoljiva, nepredvidiva, nekad i nepravedna. (Boje zemlje)
Obitelji upućujemo sućut.
