Dok se nogometni svijet priprema za najveće Svjetsko prvenstvo u povijesti, ono koje će okupiti čak 48 reprezentacija, svoje viđenje nadolazećeg spektakla podijelio je naš kolega Anton Finderle, dugogodišnji pazinski novinar, kroničar sportskih i kulturnih zbivanja središnje Istre, kojeg u redakciji najvećeg istarskog sportskog portala nazivaju još i “IstraSportov pazinski Krleža”.
Za razliku od mnogih koji Svjetsko prvenstvo promatraju isključivo kroz nogometnu prizmu, Finderle u njemu vidi mnogo širu priču, a na pitanje osjeća li uzbuđenje pred najveću nogometnu smotru, Finderle priznaje da ga prvenstvo privlači iz razloga koji nadilaze samu igru.
“Pa nekako koliko god zadnjih godina pratim površno taj „industrijski” nogomet i ples milijuna, toliko je uvijek Svjetsko prvenstvo prilika da se pokaže i nauči ili osvježi znanje o brojnim državama. Ono je svjetska smotra, globalni fenomen, dolazi u vrijeme velikih svjetskih prevrata, daje šansu i malim nacijama, ali i velikim majstorima nogometa. Bit će svakako zanimljivo gledati ga s više aspekata, ne samo kao sportsko i nogometno natjecanje, jer ono realno to i nije”, govori Finderle, a onda nastavlja:
“Primjerice, o nekim državama mi je bilo baš zanimljivo čitati. Recimo Curaçao je otočje površine manje od bivše Općine Pazin, DR Kongo je zemlja koja ima skoro trideset puta više stanovnika od Hrvatske, odnosno trenutni broj oboljelih od ebole u toj zemlji veći je od broja stanovnika Hrvatske. Zanimljiv je i slučaj Haitija, zemlje koja je najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere, u kojoj su prije pet godina ubili predsjednika, u kojoj ulične bande kontroliraju 80% glavnog grada Port-Au-Princea, a građani te zemlje imaju zabranu ulaska u SAD. Svjetsko prvenstvo je uvijek prilika za podsjećanje koliko je zanimljiv ovaj svijet u kojem živimo.”
Novi format natjecanja s čak 48 reprezentacija izaziva brojne rasprave, a Finderle smatra kako on sa sobom nosi i pozitivne i negativne strane.
“Gledano nogometno, jasno je da povećanje na tako velik broj zemalja znači i razvodnjavanje kvalitete, te polako i ubijanje neizvjesnosti utakmica u grupi, budući da će u 8 od 12 grupa ići dalje i najbolji treći. Otprilike je to kao format Lige prvaka prije promjena, s velikim brojem poprilično izvjesnih ishoda. Ekonomski i marketinški je to izvrstan potez jer je na taj način uključeno još nekoliko stotina milijuna ljudi na svijetu, a zanimljiv je podatak da od 20 najmnogoljudnijih zemalja, čak ih devet igra na prvenstvu (SAD, Egipat, DR Kongo, Njemačka, Turska, Iran, Japan, Brazil, Meksiko)”, rezonira pa nas vodi dalje kroz zanimljive činjenice:
“Čak su tri organizatora u državama koje sve zajedno imaju 520 milijuna stanovnika uključenih u ovaj globalni show, uobičajen za FIFA-inu diktaturu kapitala. Zadnji put kad je prvenstvo bilo u SAD-u bio sam sedmi razred i pogledao sam fanatično dosta utakmica, no tada su nastupile 24 reprezentacije i odigrane su 52 utakmice. Sada će se igrati čak 104 utakmice, od toga velik broj njih mi nije nešto posebno zanimljiv, pa nekako očekujem da ću pogledati desetak utakmica kroz cijelo prvenstvo i to u kasnijoj fazi prvenstva.”
Za kraj, osvrnuo se i na izglede Hrvatske, a njegov odgovor sigurno će se svidjeti navijačima Vatrenih.
“Mislim da je vrijeme za svjetsko zlato 🙂 Kad si me to isto pitao prije 4 godine rekao sam da je vrlo teško da ćemo ponoviti srebro iz Rusije. A ispalo je ne samo da je Hrvatska opet osvojila medalju nego je završila i u finalu Lige nacija, tako da je i ljepota nogometa u tome da on zna iznenaditi. Hrvatska je nogometna velesila, a u ovom formatu natjecanja očekujem da će nikad lakše proći grupu. Prednost Hrvatske je to da nitko ne očekuje velike rezultate, kao od velikih nacija, pa je tu i prednost u narednim fazama natjecanja, da svojim prepoznatljivim stilom nogometa dosegne čim dalje. A iskustvo koje ima igrajući na velikim natjecanjima, neosporno je.”
Ako je suditi prema riječima naše kolege novinara, Svjetsko prvenstvo 2026. neće biti zanimljivo samo zbog nogometa. Za Antona Finderlea ono ostaje jedinstven događaj koji spaja sport, politiku, geografiju, ekonomiju i ljudske priče, a upravo u tome vidi njegovu najveću vrijednost.
