Melita Gržić Pincin dobro je poznata svim slušateljima Radio Istre, ali i šire, a kao glavna urednica tog medija mora biti ponosna na sve što ostvaruje, pogotovo kada se ‘uračunaju’ sve nagrade koje su dobili u posljednje vrijeme.
Na početku, Melita, hvala na izdvojenom vremenu i pristanku na intervju.
Nema na čemu, prije svega lijep pozdrav čitateljima Kampanje, a Vama Elvis čestitke i puno uspjeha na ovom projektu.
Kada stižete na Radio Istru, kada postajete urednik?
Moji počeci na radiju bili su u srednjoškolskim danima, 1995. godine i vezani su uz vjerski program. Ubrzo sam dobila i prve šihte, subotom ujutro od 6-12 sati, a vikendom sam nastavila raditi i tijekom fakultetskog obrazovanja.
Zaposlena sam od 1999., a glavna urednica od 2000. godine. Tada je došlo do promjena na radiju i radio je “preuzela” sadašnja ekipa. Prve su godine bile teške i izazovne zbog naslijeđenih dugova i poremećenih međuljudskih odnosa.
Radili smo puno za skromne plaće, ali zahvaljujući razumijevanju i pomoći naših obitelji i roditelja, radio nismo napustili. Dapače, stvorili smo od njega najslušaniju radijsku postaju u Istri i jednu od najposebnijih u Hrvatskoj.
Želim napomenuti da smo sve promišljali i radili sami, bez ičije pomoći, bez ikakvog iskustva, samo s puno truda, odricanja i prekovremenog rada i s puno želje da radio bude svakog dana sve bolji i uspješniji.
Zbog čega ste odabrali radio? Ili je on Vas? Što je najljepše u tom poslu?
Oduvijek sam voljela učiti i čitati naglas i još sam u osnovnoj školi vodila razne školske i gradske priredbe. To se nastavilo i tijekom srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja. Radio se dogodio slučajno (ili ipak nije:)), ali odmah je bio ljubav na prvi susret.
Imala sam kratki izlet i na televiziju, ali radio je puno opušteniji, zahvalniji, brži, dostupniji i fleksibilniji medij. Kad se jednom zaraziš radijom, ostaješ sretno zaražen zauvijek. Kontakti s ljudima, činjenica da im obogaćujemo svakodnevicu, da ih nasmijemo, opuštamo, da im pomognemo pronaći izgubljenog psa ili novčanik, da ih razveselimo nagradama, ispričamo njihovu priču, suosjećamo s njima, pomažemo im, najljepši su dio ovog posla.
Posebno je dirljivo kad nam se jave slušatelji koji su sami ili bolesni i kojima zapravo značimo sve, obitelj i prijatelje, jer oni su s nama 24 sata dnevno i kažu da ih držimo na životu. Lijepo je kad nekome toliko značiš.
I lijepo je kad napraviš razliku i svoj utjecaj iskoristiš za nešto dobro. Naša povezanost sa slušateljima i želja da zajedno činimo dobro u zajednici u kojoj živimo i radimo rezultirala je krajem 2020. i početkom 2021. godine velikom humanitarnom akcijom “Košarice dobrote” u kojoj smo skupljali donacije slušatelja i darivali ih potrebnima.
Ta akcija je u izrazito teškim vremenima kada je na snazi bio lockdown i kada se dogodio potres na Banovini, izbacila na površinu i u naš eter toliko dobra, da mi suze krenu uvijek kad se toga sjetim. Slušatelji su nam od prvog trenutka vjerovali da će sve donacije doći u prave ruke, prepoznali su našu želju da pomognemo, uključili su se u akciju iznad svih naših očekivanja, pokrenuli lavinu dobrote u eteru i rezultat je bio predivan. Čak 300 ljudi smo pomogli u Istri. 300.
Svima smo osobno vozili personalizirane košarice – ne košarice, pun kombi dobrote. Sanjala sam ih noću, u kakvim uvjetima žive ti ljudi. Da, tu u našoj Istri, naprednoj i najrazvijenijoj u Hrvatskoj. Na doslovno desetak metara razlike, sjaj i bijeda našeg društva. Strašno.
Želim istaknuti da su svi djelatnici Radio Istre, u mjesecu prosincu kad je najviše posla na radiju, odradili i lavovski humani posao kakvog se ni najveće nacionalne humanitarne udruge ne bi posramile. Nadam se da ćemo akciju uskoro ponoviti.
Što je najteži dio posla kod radijskog angažmana? Što biste promijenili kada biste mogli?
Na radiju nema fiksnog radnog vremena. Radi se puno, nekad i po cijele dane, vikendom, kada treba. Ali ništa nije teško ako u tome uživaš. Na radiju sam doista radila sve poslove i puno toga naučila, na čemu sam zahvalna.
Volim raditi kao one man (voditeljica, glazbena urednica i tonska realizatorica), volim raditi emisije i razgovore s ljudima. Najdraža su mi snimanja na terenu, razgovori s običnim ljudima, našim sugrađanima, a posebno s djecom i sa starijima. Volim razgovarati i s poznatim osobama, glazbenicima, sportašima, političarima.
Tu je uvijek prisutna doza treme prije razgovora, ali kad toga ne bude, to će značiti da više nisam za taj posao. One emisije i razgovori oko kojih se najviše potrudiš, donose najveće zadovoljstvo. Voljela bih da na radiju donosimo još više toplih ljudskih priča s terena. Voljela bih i da donosimo što više pozitivnih priča o našim uspješnim i talentiranim učenicima, studentima, obrtnicima, poduzetnicima. I da i dalje budemo ono što moramo i želimo biti – produžena ruka našoj zajednici.
Nažalost, u zadnje sam vrijeme manje u eteru zbog drugih obaveza koje imam u uredu i moram priznati da mi to nedostaje.
Radio Istra se obasipa nagradama struke i slušatelja. U čemu je vaša tajna, po čemu ste (toliko) bolji od drugih?
Ja ne mislim da smo toliko bolji, možda smo samo drugačiji, iskreniji, topliji. Imamo divnog direktora i izvrsno funkcioniramo kao kolektiv. Kolege iz ostalih medija, ali i svi gosti koji su prošli kroz naš radio uvijek hvale obiteljsku atmosferu na radiju. To nam je uvijek drago čuti.
Otvoreni smo, iskreni, ljubazni, svima uvijek na usluzi i dostupni. Smijeh se kod nas doista čuje na svakom koraku, često i vika, pa i svađe, sve u žaru posla. Uvijek je veselo i dinamično. Ekipa je sjajna. Volimo se, uvažavamo, pomažemo si, slavimo rođendane i sve ostale prigode, puno se smijemo i zafrkavamo, a to svakom poslu i projektu daje vjetar u leđa. I to se sve čuje i osjeti i u eteru. Nema glume.
Doista mislim da dobri, iskreni, kvalitetni međuljudski odnosi, profesionalnost i ozbiljnost u radu, kako prema klijentima, tako i prema slušateljima, prema gostima i suradnicima, prema našim vlasnicima, uvelike pridonose dobrom poslovanju, dobrom programu, dobrom imidžu i dobroj slušanosti naše radio postaje.
A nagrade nisu došle preko noći. Iza ove ekipe je više od 20 godina rada, truda i odricanja, uspostave i njegovanja poslovnih ali već i prijateljskih odnosa s klijentima, slušateljima, suradnicima i evo, drago nam je da je sve to stiglo na naplatu. Nagrade s nacionalne razine dokaz su da se i u manjim sredinama radi dobro i kvalitetno. I lijepo je da su se sve ove nagrade poklopile s 30. obljetnicom postojanja našeg radija. Nadam se da će Radio Istru i u budućnosti uzeti u ruke netko tko će je voljeti kao mi.
Je li teško ostati svoj? Naravno da nećete o imenima, ali ima li pritisaka od raznih strana, vjerojatno najčešće političkih na vaš rad?
Nema nikakvih pritisaka. Radio Istra nastoji biti iskrena prema slušateljima, objektivna i korektna prema svima, naš je eter otvoren za sve političke opcije i sva razmišljanja, svima dajemo priliku da se predstave, a slušatelji će sami zaključiti koja je opcija njihov izbor. Govorim o razdoblju od 2000. godine do danas, ranije je možda bilo drugačije.
Mi doista radimo sve transparentno. Mislimo da je to jedini ispravni put, pa ako je nekad i teži. Nemamo kredita ni dugovanja prema nikome, ne primamo nikakve donacije. Živimo od reklama, od 2000. godine poslujemo pozitivno i s dobiti, tako je bilo čak i u ovim kriznim korona-godinama i sve što smo napravili i zaradili, napravili smo sami, svojim trudom i zalaganjem.
Radio Istra je do 1. svibnja bio jedini medij od Lupoglava do Svetog Petra i Tinjana. Po Vama, zbog čega? Neke druge sredine u Istri imaju četiri, pet, šest medija u gradovima, Pazin ima jednog. U čemu vidite razlog?
Mislim da ćete se i sami složiti da je rad u medijima zahtjevan, ali ne i toliko unosan posao. Ako netko želi malo raditi i puno zaraditi, neće se time baviti. A možda je primjerice i Pulu lakše “pokriti” nego središnju i sjevernu Istru, što je puno veće područje, ali s manje događanja nego u velikom gradu.
Zato mi je drago da je zaživjela Kampanja jer je to još jedan izvor informacija, ne samo iz Pazina nego i ostalih manjih mjesta središnje i sjeverne Istre koja su često nepravedno zapostavljena. Od srca Vam želim puno čitatelja i pratitelja!
