Lea Miletić jedna je od najpoznatijih istarskih košarkašica, elitna i na nacionalnoj razini o čemu svjedoče i reprezentativni pozivi koje je primala u periodu iza nas. Odmara, kako kaže, kao možda nikad dosad, pa smo je zbog toga zamolili za kratak razgovor, a ona je bila neposredna i drugačija kao i uvijek… Lea je u protekloj sezoni branila boje, i to uspješno, talijanskog prvoligaša Moncalierija, ali se doima kako joj je mjesto u klubu viših ambicija, što i sama potvrđuje.
Koliko si zadovoljna proteklom sezonom, individualno i momčadski?
Na početku sezone sam ja, naravno, očekivala puno od kluba i sebe, očekivala sam minimalno play off, ako ne i više, no već nakon nekoliko poraza nakon sto je liga startala, znala sam da moram spustiti kriterije i biti realnija.
Ostankom u ligi smo zapravo ispunile očekivanja kluba i sponzora jer je ovo klubu bila tek prva sezona igranja na tako visokom nivou. Što se tiče mene posebno, zadovoljna sam svojim pristupom i svime onime što sam prenijela na svoje suigračice, od iskustva do energije.
Bila si i na kvalifikacijama za 3×3 EP, u čemu se najviše razlikuje taj sport od klasične košarke, je li razlika samo u taktičkim rješenjima?
Košarka 3×3 je puno dinamičnija i nema vremena za veći predah tijekom tih 10 minuta igre, a taktički kao da se radi o drugom sportu, a ne košarci. Energetski se mora stalno biti na maksimumu, a sve tvoje mane suparnik odmah iskoristi.
I iskreno, to mi je pravo otkriće, jako sam se dobro snašla na terenu. Nadam se da će biti mjesta za mene u nekoj od ekipa u vrhu tog sporta, a svakako želim s reprezentacijom 3×3 postignuti neki zavidan rezultat.
Kako ćeš provesti ljeto – trenirajući ili imaš napokon malo vremena za sebe?
Nemoj nikome reći, ali ovoliku pauzu od treniranja si nisam već godinama uzela. Imala sam puno vremena za sebe i odmor, psihički i fizički, za uživanje i izlaske s obitelji i prijateljima, a sada je vrijeme za povratak u dvorane i u formu.
Što imaš u planu za sljedeću sezonu, imaš li ponuda, ostaješ li u Hrvatskoj ili ideš ponovno u inozemstvo?
Eh, budućnost, da barem znamo što li nam nosi, zar ne?! Nisam niti sama sigurna što trenutno želim ili koji će biti moj sljedeći korak, ali ponuda ima, i domaćih i inozemnih, za to “ni straha”.
