Rezultati druge Nacionalne inventure šuma pokazali su da se površina hrvatskih šuma tijekom posljednjih 17 godina povećala za čak 54.000 hektara.
Riječ je o zemljištu približno jednakom ukupnoj površini koju obrađuju veliki poljoprivredni sustavi poput Belja i Žita, javlja Agroklub.
Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti kako je riječ o pozitivnom rezultatu pošumljavanja, stvarna slika mnogo je složenija. Povećanje šumskih površina najvećim je dijelom posljedica zarastanja nekadašnjih oranica, pašnjaka i drugih privatnih poljoprivrednih parcela.
Takvi rezultati ponovno otvaraju pitanje koliko postojeći poticaji i druge mjere doista pomažu poljoprivrednicima da zadrže proizvodnju, osobito u krajevima pogođenima iseljavanjem i starenjem stanovništva. Ako se obrađene površine nakon odlaska njihovih vlasnika postupno pretvaraju u šumu, jasno je da sama financijska pomoć nije dovoljna bez ljudi koji će ostati na selu i nastaviti obrađivati zemlju.
Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika, koji je za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva vodio projekt inventure, objasnio je za Agroklub što se krije iza zabilježenog povećanja.
„Bilo bi lijepo reći da smo pošumili 54.000 hektara, ali naravno da nismo. To je naprosto rezultat depopulacije ruralnog prostora. Priroda vam ulazi tamo gdje čovjek napušta. Ako je netko imao poljoprivrednu oranicu pa su djed i baka umrli ili su mladi otišli u grad, priroda čini svoje. To su uglavnom zarasle privatne poljoprivredne površine“, rekao je Bogović za Agroklub.
Pod šumom se danas nalazi više od 53 posto kopnenog teritorija Hrvatske. Zemlja pritom pripada europskom vrhu prema očuvanosti i prirodnosti šuma, ali povećanje njihove površine ne mora nužno biti pokazatelj uspješnog upravljanja prostorom.
U ovom slučaju ono upozorava na postupno nestajanje dijela poljoprivrednog zemljišta i slabljenje života u ruralnim sredinama. Poticaji zato ne bi trebali biti promatrani samo kroz iznose koji se isplaćuju, nego i kroz njihov stvarni učinak – uspijevaju li zadržati poljoprivrednike na zemlji, potaknuti preuzimanje gospodarstava i spriječiti da vrijedne obradive površine trajno zarastu.
