Nakon blagdana Svih svetih groblja ostaju zatrpana iskorištenim plastičnim lampionima, a njihovo zbrinjavanje predstavlja velik izazov za komunalne službe.
Iako se prikupljaju odvojeno, riječ je o otpadu koji se iznimno teško reciklira, zbog čega se sve više upozorava na potrebu promjene navika i korištenja ekološki prihvatljivijih alternativa.
Paljenje svijeća i lampiona na grobljima duboko je ukorijenjen običaj kojim iskazujemo poštovanje i čuvamo uspomenu na svoje najmilije. Međutim, malo tko razmišlja o tome što se događa s golemom količinom plastičnih lampiona nakon što dogore.
Hrvatska je, uz Poljsku, među europskim državama s najvećom potrošnjom nadgrobnih svijeća. Prema podacima navedenima u objavi Facebook stranice Ekološki otisak, godišnje nastaje oko 20.000 tona otpadnih lampiona, a približno polovica te količine prikupi se u kratkom razdoblju oko blagdana Svih svetih.
Iako se građane redovito poziva na odvojeno odlaganje iskorištenih lampiona, njihovo zbrinjavanje nije jednostavan proces. Naprotiv, riječ je o specifičnoj vrsti otpada čija je obrada tehnološki zahtjevna i financijski opterećujuća.
Od groblja do zbrinjavanja dug je i skup put
Komunalna poduzeća na grobljima postavljaju posebne spremnike u koje bi građani trebali odlagati isključivo iskorištene lampione. Cilj je spriječiti njihovo miješanje s ostalim komunalnim otpadom, osobito s uvelim cvijećem i drugim biorazgradivim materijalima.
Nakon prikupljanja slijedi zahtjevan postupak sortiranja. Metalni poklopci moraju se odvojiti, a iz elektroničkih lampiona potrebno je ukloniti plastične i elektroničke uloške te baterije. Velik dio posla obavlja se ručno, što dodatno povećava troškove.
Nakon čišćenja plastična kućišta prešaju se u bale kako bi se smanjio njihov volumen i olakšao prijevoz do specijaliziranih tvrtki za obradu i zbrinjavanje otpada.
No, upravo tada nastaje najveći problem. Plastika od koje su izrađeni lampioni često je nekvalitetna i sastavljena od različitih materijala, zbog čega nije pogodna za jednostavnu ponovnu preradu.
Plastika onečišćena voskom teško pronalazi put do reciklaže
Kućišta lampiona uglavnom su izrađena od PVC-a ili PET-a slabije kvalitete. Osim neodgovarajućeg sastava, dodatnu poteškoću predstavljaju ostaci rastopljenog voska, parafina i čađi koji nakon izgaranja ostaju na plastici.
Takav materijal ne može se jednostavno ubaciti u uobičajene strojeve za recikliranje. Potrebno ga je prethodno očistiti, razvrstati i pripremiti za obradu, a postupak pranja i odvajanja nečistoća često je tehnološki i ekonomski neisplativ.
Zbog toga otpadni lampioni imaju vrlo malu tržišnu vrijednost. Komunalna poduzeća nerijetko moraju plaćati specijaliziranim tvrtkama njihovo preuzimanje i zbrinjavanje, a troškovi, prema navodima iz objave, mogu dosegnuti i 400 eura po toni.
Dio prikupljenog materijala zato završava na odlagalištima ili u energetskoj oporabi, umjesto da bude pretvoren u nove proizvode.
Stakleni lampioni i dugotrajniji ulošci bolji su izbor
Rješenje ovog problema ne nalazi se samo u boljem prikupljanju otpada, nego prije svega u smanjenju količine plastike koju svakodnevno koristimo.
Jedna od jednostavnijih promjena jest korištenje staklenih lampiona s izmjenjivim ulošcima. Umjesto da se svaki put kupuje novi plastični proizvod, stakleno kućište može se koristiti godinama, dok se mijenja samo unutarnji uložak. Staklo je pritom materijal koji se može višestruko reciklirati bez značajnog gubitka kvalitete.
Sve su dostupniji i solarni te dugotrajni elektronički lampioni. Iako i oni sadrže plastiku i elektroničke komponente, njihova višemjesečna ili višegodišnja uporaba može znatno smanjiti količinu otpada u odnosu na jednokratne proizvode. Važno je, međutim, da se nakon isteka uporabnog vijeka pravilno zbrinu kao odgovarajući otpad.
Na tržištu se mogu pronaći i lampioni izrađeni od papira, kartona ili drva. Takvi proizvodi mogu predstavljati prihvatljiviju alternativu, ovisno o sastavu, načinu proizvodnje i mogućnostima zbrinjavanja nakon uporabe.
Problem ne predstavljaju samo lampioni. Plastično cvijeće i umjetni aranžmani također stvaraju velike količine teško razgradivog otpada. Umjesto njih, prirodniji izbor je živo cvijeće u teglama ili rezano cvijeće koje se nakon venuća može pravilno odložiti u biootpad.
Sjećanje na najmilije ne mora stvarati tone plastičnog otpada
Blagdani Svih svetih trebali bi biti vrijeme sjećanja, zahvalnosti i poštovanja prema onima kojih više nema. No, ljubav i uspomene ne moramo izražavati gomilanjem jednokratnih proizvoda koji nakon nekoliko dana postaju ozbiljan ekološki problem.
Svaki put kada odaberemo trajni stakleni lampion umjesto plastičnog, izbjegnemo plastični aranžman ili ponovno iskoristimo postojeće kućište, činimo mali, ali važan korak prema smanjenju otpada.
Vrijeme je da počnemo razmišljati i o ekološkoj strani naših običaja. Ne moramo ih se odreći, ali ih možemo prilagoditi tako da poštovanje prema preminulima ne dolazi na štetu okoliša u kojem živimo.
Manje plastike, više trajnih rješenja i odgovorniji odnos prema prirodi poruka su koju bismo trebali ponijeti sa sobom i nakon blagdana Svih svetih.
