"Srcu Istre treba pozitive!"

Vodio je rušenje rekorda u Tinjanu, a u Istri traži kuću: „Valjda će se netko smilovat domaćim fureštima“

Frano Ridjan

Prošlo je mjesec dana, ali tinjanski ponos i dalje traje, s razlogom.

U devet ujutro, sat prije nego što su u Tinjanu počeli rezati pršut za Guinnessov rekord, Frano Ridjan gledao je kako sudionici dezinficiraju ruke i pozorno slušaju upute. Već je tada, kaže, vjerovao da će uspjeti. Kad je rezanje počelo, s kolegicom Meri Simičić Beato imao je neobičan voditeljski zadatak. Trebali su održati atmosferu u punom šatoru, a s rezačima nisu smjeli razgovarati.

U pokušaj rušenja rekorda 16. listopada, na 18. Internacionalnom sajmu pršuta, krenula su 304 rezača. U dvije minute svaki je trebao odrezati pet feta debljine između 0,5 i 1,5 milimetara. Guinnessova sutkinja Joanne Brent nadgledala je pokušaj, a sve je uvjete ispunilo 285 sudionika. Tinjan je tako za 80 rezača nadmašio dotadašnji rekord postavljen u španjolskom Torrijosu.

Radijski i televizijski voditelj, kojeg publika poznaje iz Supertalenta i emisije Tvoje lice zvuči poznato, za Kampanju je ispričao kako je izgledalo jutro pod šatorom, što je pratio dok je sutkinja obilazila rezače i zašto u Istru dolazi i kad ga ondje ne čeka mikrofon.

Kako je bilo voditi program dok su 304 rezača istodobno pokušavala srušiti Guinnessov rekord?

Meni je osobno bilo super. Kao voditelj različitih priredbi, a pogotovo sportskih natjecanja, znao sam da možemo sve ako se držimo pravila i ne krenemo u krivom smjeru. Tako da, čim sam u devet ujutro vidio da dezinficiraju ruke i slušaju, znao sam da ćemo uspjeti.

Jeste li očekivali toliko rezača i kakva je bila atmosfera u šatoru?

Očekivao sam puno posjetitelja, ali 304 rezača, iskreno, nisam. Znam da su se domaćini trudili, ali da će toliko amatera htjeti sudjelovati, istinski me oduševilo. Spominjalo se da nas je moglo biti i 500 da je trebalo, što me veseli.

Atmosfera je bila jako suzdržana, rekao bih napeta do jednog trenutka jer s obaranjem rekorda nema zafrkancije. Ali kolegica Meri i ja uspjeli smo postići atmosferu ugode i zajedništva do te mjere da je i sutkinja rekla kako nigdje nije osjetila takvo zajedništvo.

Koji vam je trenutak ostao u sjećanju i kako ste održavali atmosferu dok je sutkinja provjeravala rezove?

Najviše su me se dojmile reakcije sudionika kad bi se sutkinja zaustavila kod njih sa šublerom i potvrdila dobar rez. Bila je profesionalna i do samog kraja nije odavala jesmo li bliže ili dalje od rekorda.

Bilo je teško održati dobru atmosferu u šatoru jer nismo smjeli razgovarati s rezačima, ali smo mi to okrenuli na šalu i mljeli bez prestanka.

Koliko ste se ovaj put stigli zadržati u Istri i koliko često inače dolazite?

Jako malo po mome guštu. U petak sam odradio rezanje pa vozio na događaj u Zagrebu. U subotu sam se ranom zorom vratio u Tinjan, a u nedjelju opet krenuo za Zagreb. Još je bila zatvorena autocesta pa sam se vraćao kući puno duže nego inače.

Mi obiteljski jako volimo Istru i već neko vrijeme tražimo zemlju ili kuću da se skrasimo, ali nam to nije pošlo za rukom. Često navraćamo i uživamo pa valjda će se netko smilovat domaćim fureštima. Ipak ste vi Istrijani odvajkada bili dobri s nama Hrvatima, kako se reče, našalio se Ridjan.