Iako ovih dana često čitamo o proslavama mature, no zaista su rijetke generacije koje tako složno proslavljaju čak 60 godina otkada su završili sa srednjoškolskim obrazovanjem.
Tako su u subotu na pazinskom hotelu Lovac, proslavili čak 60. obljetnicu mature generacija pazinske gimnazije Otokara Keršovanija, koja je svoje završne svjedodžbe dobila u lipnju 1966. godine.
Šezdeset godina nakon mature, s ponosom i toplim uspomenama prisjetili su se se generacije koja je školovanje započela u tri razredna odjeljenja, a završila u dva. Ne zaboravimo, to je razdoblje kada se pazinska industrija već lagano razmahala, tvornice obilježile gospodarski razvoj Pazinštine u vrijeme kada su maturanti završavali školu.
Mnogi njihovi kolege odlazili su raditi upravo u Istraplastiku, Pazinku, Puris ili druge tada rastuće tvrtke, što objašnjava zašto su se tri početna razredna odjeljenja tijekom školovanja smanjila na dva.
Zanimljivo je da je tada svaki razred kao jezik ima svoj jezik, A je ima njemački, B – francuski i C – engleski. Na kraju su se raspali „Englezi” i u toj generaciji prešla u preostala dva razreda.
Vrijeme je to koje se danas čini dalekim, ali sjećanja na školske dane i dogodovštine, prijateljstva i zajednički odrastanje ostala su živa i nakon šest desetljeća.
Unatoč tome, među učenicima se razvilo snažno zajedništvo koje je ostalo trajna vrijednost njihove generacije.
Njihovi razrednici bili su ugledni profesori: Stanislava Grabar i Dražen Drašković. Svojim znanjem, autoritetom i ljudskošću ostavili su dubok trag u životima svojih učenika te pridonijeli njihovom odgoju i obrazovanju.
Posebno mjesto među profesorima zauzimao je razrednik dr. sc. Zdravko Jelenović, ugledni kulturni djelatnik, publicist i književni stvaralac. Tijekom svoje bogate profesionalne karijere bavio se promicanjem hrvatske kulture i kulturne baštine, objavio je više publicističkih i monografskih djela, među kojima se ističu Pogled iz dijaspore i Ivan Črnčić 1897.–1997.
Njegov stručni i društveni ugled potvrđen je imenovanjem za savjetnika predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića za kulturu, obrazovanje i sport. Svojim znanjem, erudicijom i ljudskim pristupom ostavio je trajan trag u sjećanju brojnih generacija učenika.
Prisjetili su se i danas 92-godišnjeg „vječnog direktora” Gimnazije Galiana Labinjana koji je ravnateljem te ustanove bio od 1963. do 1983. godine.
U posebnom im je sjećanju ostao maturalni izlet u Sarajevo, Mostar i Dubrovnik na koji su išli vlakom, a u razgovorima su slagali mozaik sjećanja na te lijepe dane.
Generacija 1966., u kojoj je te godine maturirali 50 učenika, odrastala je u razdoblju mira i optimizma. Prošlo je već dosta vremena od ratnih stradanja, a mladost je bila ispunjena druženjima, školskim priredbama, sportskim aktivnostima i bezbrižnim trenucima koji se pamte cijeli život. Bilo je to vrijeme kada su se stvarala prijateljstva koja su nadživjela desetljeća.
Posebnost ove generacije bila je i njezina raznolikost. Mnogi učenici dolazili su iz različitih krajeva i sredina – iz Buzeta, Barija (Italija), Čakovca, Zagreba i drugih mjesta. Donoseći sa sobom običaje svojih obitelji i krajeva, obogatili su školski život i stvorili zajednicu u kojoj su se različitosti poštovale i povezivale. Jedan je broj njih tada boravio u pazinskom internatu zbog nemogućnosti prijevoza, iako su nam se pojedini maturanti u razgovoru koji smo vodili pohvalili „kako su već tada dobili i prve kurijere za u školu u okolici Pazina i nismo već morali poć na noge”.
Šezdeset godina nakon završetka školovanja ostaje ponos na prijeđeni životni put, zahvalnost za zajedničke trenutke i radost zbog ponovnog susreta.
Generacija 1966. dokaz je da godine prolaze, ali da uspomene, zajedništvo, ljubav prema Pazinu i prijateljstvo ostaju trajna vrijednost života.
