Most Dušani, preko kojeg cesta iz Pazina vodi prema Zarečju i Grdoselu, uskoro će dobiti novi asfalt i hidroizolaciju.
No ovaj 50-ak metara dug most čuva i priču o jednom sasvim drugačijem vremenu – vremenu kada je uz Pazinčicu, svega nekoliko metara ispod njega, postojalo uređeno pazinsko kupalište, poznato kao Lido.
Prekjučer, 17. rujna, započeli su radovi na sanaciji mosta Dušani na nerazvrstanoj cesti Pazin – Dušani – Grdoselo. Radove će izvoditi tvrtka Istarske ceste d.o.o., a obuhvatit će zamjenu asfaltnog sloja i hidroizolacije mosta. Završetak radova predviđen je do 2. listopada 2026. godine.
Za vrijeme radova bit će uspostavljena privremena regulacija prometa, sukladno prometnom elaboratu, pa se vozače poziva da prate postavljenu prometnu signalizaciju i upute na terenu. Školski autobus će prometovati prema redovnom rasporedu.
U slučaju obilnijih padalina ili drugih nepovoljnih vremenskih uvjeta početak radova može biti odgođen, o čemu će javnost biti pravovremeno obaviještena.
Most ispod kojeg je nekada bilo pazinsko kupalište
Danas, kada se cestom ispod nekadašnje pilane Kamena krene prema Zarečju i Grdoselu, preko Mosta Dušani prolazi se gotovo usputno. Većina mlađih Pazinaca teško može zamisliti da je prostor ispod i uz most nekada izgledao potpuno drukčije.
Starije generacije, međutim, još pamte Dušane kao mjesto kupanja, druženja, ljetnog osvježenja, pa i prvih ljubavi. Kako smo objavili u tekstu „Pričice iz pazinske povijesti: Tajna Dušanskega mosta“, upravo se na ovom mjestu nekada nalazilo pravo pazinsko kupalište – Lido.
Bilo je to uređeno kupalište s tuševima i kabinama za presvlačenje. Nekoliko metara ispod mosta napravljena je mala brana na Pazinčici, čime je nastalo malo jezero pogodno za kupanje.
Priča o Lidu pritom nije samo priča o kupanju. Bila je to priča o jednom vremenu u kojem se i u Pazinu razvijala kultura slobodnog vremena, rekreacije i društvenog života.
Pazin je imao svoj Lido
U Istri se uređena kupališta pojavljuju već u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, paralelno s razvojem kupališnog turizma i širenjem spoznaja o ljekovitosti mora. Opatija, Pula, Rovinj, Poreč i Brijuni dobivali su svoja uređena kupališta, a tom se nizu 1934. godine pridružio i Pazin.
Do pazinskog Lida dolazilo se stubištem koje je bilo naslonjeno na most. Prostor uz Pazinčicu bio je uređen, očišćen i prilagođen kupačima, a voda je na tom dijelu bila dovoljno duboka za kupanje.
Prema opisu Nerine Feresini u knjizi Pisino 983.–1983. – Una città un millenio / Pazin: jedan grad, jedno tisućljeće, upravo je prostor uz novi most prema Grdoselu uređen tako da postane mjesto za osvježenje. Obala je bila uređena, uklonjeno je blato i krhotine, a uređeno je i mjesto za tuširanje. Kupalište je ubrzo privuklo brojne kupače koji su ondje tražili osvježenje tijekom ljetnih vrućina.
No Lido nije služio samo kupanju. Na kupalištu su se organizirali i plesovi, pa je ovaj danas pomalo zaboravljeni kutak Pazinčice nekoć bio mjesto susreta i društvenog života.
Povijest mosta, međutim, nije bila bez prekida. Cesta prema Zarečju i Grdoselu izgrađena je 1930. godine, a na mjestu gdje je prelazila Pazinčicu podignut je most.
Ratne godine donijele su velike promjene. U ratnom vihoru Drugog svjetskog rata most je 1944. godine dignut u zrak, čime je prekinuta jedna važna prometna poveznica, ali i dodatno izmijenjen prostor koji je samo desetak godina ranije dobio svoje kupalište.
Nakon rata most je obnovljen. U početku su na betonske stupove postavljene drvene konstrukcije, da bi šezdesetih godina ponovno bio izgrađen kao betonski most.
No most se ponovno našao na udaru prirode. U velikoj poplavi 1963. godine pretrpio je oštećenja i još jednom morao biti popravljan.
Lido je nestao, sjećanje je ostalo
Obnova mosta nakon poplave nije značila i obnovu nekadašnjeg Lida. Kupališna tradicija postupno je nestajala, a nove su generacije Pazinjana svoja mjesta za kupanje i učenje plivanja pronalazile na drugim dijelovima Pazinčice.
Tako je prostor koji je nekoć bio uređen za kupače postupno zarastao i izgubio svoju nekadašnju funkciju. Stubište je danas urušeno, a nekadašnji izgled kupališta teško je prepoznati.
Ostale su fotografije, stare kartoline i, ponajviše, sjećanja onih koji su ondje provodili ljeta.
I zato današnja sanacija Mosta Dušani nije samo vijest o novom asfaltu i hidroizolaciji. Radovi će obnoviti važan dio lokalne prometne infrastrukture, ali istodobno mogu biti povod da se ponovno pogleda ispod samog mosta – prema prostoru koji je nekada bio jedno od življih pazinskih mjesta za kupanje, druženje i zabavu.
Most će tako dobiti novu infrastrukturu, dok će priča o Lidu ostati dio one manje poznate povijesti Pazina – povijesti koju danas još uvijek mogu ispričati oni koji pamte kada se ispod Dušanskega mosta dolazilo ne samo prijeći Pazinčicu, nego i okupati, rashladiti, zaplesati i družiti se sa simpatijama, iz kojih su izrasli i poneki brakovi.
