Protekle je subote mnoštvo šarenih mažoretkinja, njih više od 200 iz Istarske i Primorsko-goranske županije nastupilo u pazinskoj Gradsko-školskoj sportskoj dvorani, izvevši više od 120 koreografija, u organizaciji Plesne udruge “Ritam grada” iz Pazina i suroganizacije Alijanse mažoretkinja Adriatika.
Od lani, otkako se pazinski sportski centar zove po njemu, mnoštvo mlađih pratitelja sporta pitalo nas je tko je bio Egidije Marion. Za Pazinjane, jako bitna persona u razvoju sporta i dijelova grada. Danas, na dan njegovog rođenja, možemo se i upoznati s njegovim likom i djelom.
Egidije Marion rođen je 15. prosinca 1904. godine, u pazinskom predgrađu Dubravica, od majke Marije i oca Ivana, a umro je 4. veljače 1986. godine, ali je iza sebe Pazinjanima ostavio mnogo.
U Pazinu je završio osnovno školu te je nakon tri godine gimnazijskog usmjerenja u Pazinu, 1919. godine morao put Karlovca, nakon talijanske okupacije Istre. Već tada se uključuje u sport te igra za internatski nogometni klub Istra. Nakon gimnazije, nastavlja školovanje u Trgovačkoj akademiji, a kada se 1924. godine vratio u svoj Pazin, stiže poziv za odsluženje vojnog roka u Bologni.
Zbog svojih osjećaja i ideala, ne pokorava se fašističkim namjerama, već 1926. u posljednji trenutak napušta Pazin pa u narednom periodu živi u Kastvu, Zagrebu, Osijeku i Beogradu, gdje radi kao trgovački putnik.
Stalno i kvalitetno zaposlenje pronalazi tek 1927. godine, u Tekstilnoj indrustriji Duga Resa, a u tom gradu zajedno sa suigračima dvije godine kasnije osniva NK Duga Resa u kojem je bio i igrač, a kasnije i član uprave.
Godinu kasnije u Dugoj Resi izgrađeno je novo igralište, a jedan od najzaslužniji je Marion. Osim nogometom, bavio se i drugim sportovima, a jedno je vrijeme bio i tajnik Hrvatskog planinarskog društva Vinica.
U periodu od 1939. do 1942. zbog ratnih užasa proživljava najgore trenutke života, torturi i maltretiranju, zbog svog aktivizma u sindikalnom pokretu. Ratne godine ga nisu štedjele pa je bio i u pulskom zatvoru, a kada je isti okončao, 1945. se vraća u svoj Pazin te počinje s organiziranjem nogometnih susreta između partizana i prijeratnih pazinskih igrača, a one su se odvijale na prostoru koje je danas park OŠ Vladimira Nazora.
Tu dolazimo do možda i krucijalnog momenta. Godine 1949., 19. siječnja, okuplja bivše sportaše te svi zajedno čine odbor koji je za cilj imao osnovati sportsko društvo. Niti četiri mjeseca kasnije, u Pazinu je osnovano Športsko društvo Pazin, a prvi predsjednik je bio Ivan Damjanić, dok je Marion vršio funkciju tajnika, i to sve do 1967., kad se društvo ugasilo.
Športsko društvo Pazin imalo je deset sekcija, i to nogometnu, rukometnu, odbojku, laku atletiku, tenis i stolni tenis, boćanje, biciklizam, košarku i boks, ali pravog terena za te sportove i nije bilo. Ne treba čuditi, nogometna sekcija je bila najbrojnija, a i Egidije je imao posebnu emociju prema tom sportu.
Najzaslužniji je za dogovor sa Šumarijom koja je bila u vlasništvu prostora na kojem se danas nalazi nogometno igralište, a tada je bio rasadnik. Upornošću Mariona, Šumarija je 1950. ustupila Športskom društvu Pazin taj prostor, a rasadnik preselila na Rijavac.
Niti godinu dana kasnije, 29. lipnja 1951. godine, otvoreno je novo nogometno igralište, a uređeno je radnim akcijama prije toga. Zauvijek ostaje zanimljivo kako je tih godina Egidije Marion olovkom nacrtao izgled budućeg pazinskog sportskog centra, a na njemu je zamislio nogometno igralište, terene za odbojku, košarku i tenis, sportsku dvoranu i vježbalište za atletičare.
Iako se plan nije ostvario, poseban je raritet što je dvoranu ‘nacrtao’ baš tamo gdje se ona danas nalazi, podosta proročanski. Egidije Marion dao je cijeloga sebe u pazinski sport, posebice u izgradnju infrastrukture pa ne čudi što je Grad Pazin u tekućoj godini donio odluku da se po njemu zove sportski kompleks koji uključuje gradski stadion, školsko-gradsku sportsku dvoranu, rukometno, košarkaško i pomoćno nogometno igralište, teniske terene te vježbalište na otvorenom.
Početkom listopada završeno je snimanje, do sada najvećeg projekta labinskog Level 52. Radi se o igrano-dokumentarnom filmu “Zemlja Ognja“, redatelja Mladena Đakovića po scenariju Tonija Juričića u produkciji Level 52 za HRT. Film je među ostalim lokacijama sniman i na Gortanovom brijegu ponad Pazina.
Početkom prosinca održana je izborna skupština Planinarskog društva Pazinke. Skupštinu je vodilo radno predsjedništvo u sastavu Vladimir Fornažar, Patricija Jedrejčić i Marijana Milevoj.
U sklopu blagdanskog programa koji je ušao u treći tjedan, sutra u Pazinu počinje tradicionalni Božićni sajam. Ove godine sajam se organizira na prostoru ispred Gradske tržnice gdje će u tjednu prije Božića, počevši, dakle, od petka 16. pa do Badnjaka 24. prosinca, dnevno u vremenu od 8:00 – 13:00 sati, na štandovima svoje proizvode i kreativne radove izlagati gradske udruge i ustanove te nekoliko obrtnika.
U sklopu projekta Digital Nomads-in-Residence – Central Istria (DN-I-R) Turistička zajednica središnje Istre od 1. do 14. prosinca 2022. godine ugostila je 12 digitalnih nomada koji su tijekom svog boravka upoznali središnju Istru kao destinaciju za rad na daljinu.
Vidljivo je ‘na prvu’ kako u Općini Karojba ne uživaju u baš nekakvom luksuzu. Naime, općinska zgrada nije u najboljem stanju, do te mjere da tamošnja lokalna samouprava mora početi ulagati kako bi ista uopće opstala.
Počelo je najljepše doba godine, blagdanski ugođaj prevladava u svim gradovima Istre, a Istra Inspirit vam donosi bogat i zanimljiv program obiteljskih predstava božićne tematike na četiri destinacije: Motovun, Poreč, Tar i Pula.
Danas je na popularnom pulskom futsal turniru “Ulici” ponovno bilo šest novih ‘okršaja’, a u jednom od tih sudjelovala je najpoznatija pazinska futsal družina. U drugom susretu dana riječki Škovet poveo je protiv jedne od najbolji istarskih futsal družina u proteklom desetljeću, Plavog Puta.