Oni koji pohode Stradu, znaju da ovo neće biti plaćeni oglas.
Naime, obzirom koliko smo često tamo, ne mogu oni nama platiti, koliko mi možemo potrošiti na marende kod njih. Šalu na stranu, nakon što mjesecima već ‘testiramo’ njihovu hranu i u društvu znamo reći – “nikad ne promaše!”, odlučili smo ih zamoliti za intervju.
I zaista, ukoliko voliš to što si naručio u Stradi, budi siguran – u jelu ćeš uživati.
Luka Radoš je u ugostiteljstvo krenuo iz ljubavi prema kuhanju, a onda mu se, kako se vole našaliti, supruga Matea pridružila iz ljubavi prema njemu. Iza pazinske Osterije Strada stoje supružnici koji danas zajedno dijele poslovne odluke, svakodnevne izazove i zadovoljstvo stvaranja vlastitog restorana.
Matea je prije godinu dana napustila svoju struku i pridružila se suprugu, a njihova je zajednička ideja stvoriti mjesto na koje se jednako prirodno dolazi na običan ručak i na večeru za posebnu prigodu.
U Stradi poseban prostor imaju dry aged steakovi i priprema na živoj vatri, uz paštu koju mijese sami te pomno odabrana vina. Istarski korijeni pritom ostaju prisutni, ali kuhinja je otvorena i talijanskim klasicima te njihovim vlastitim idejama.
O zajedničkom radu, razvoju Strade i novostima koje pripremaju za goste razgovarali smo s Lukom koji zajedno sa suprugom Mateom iza ovog pazinskog restorana stoji i poslovno i privatno.
Kako je nastala ideja o otvaranju Osterije Strada u Pazinu i kakvo ste mjesto željeli stvoriti za svoje goste?
Ugostiteljstvo je dio mog života već dugi niz godina. Matea mi se u ovoj priči pridružila prije godinu dana. Kako se posao razvijao, postalo je potrebno da se uključi i ona. Dala je otkaz i napustila svoju struku, a od tada ovu priču gradimo zajedno — dijelimo odgovornost, izazove i zadovoljstvo stvaranja nečeg svojeg.
Volimo se našaliti: ja sam krenuo iz ljubavi prema kuhanju, a Matea mi se pridružila iz ljubavi prema meni. Oboje nas je povezala želja da stvorimo nešto svoje. Iza Strade stojimo nas dvoje, muž i žena, dva različita karaktera koja se nadopunjuju i jedan zajednički put.
Željeli smo stvoriti opušteno i gostoljubivo mjesto s vrhunskom hranom, ali bez pompe — restoran u koji se može doći i za posebnu prigodu i sasvim običnim danom.
Prije Strade razvijali ste priču Lucky Goata. Što vas je potaknulo na novi koncept i koliko se današnja ponuda razlikuje od one s kojom ste krenuli?
Lucky Goat nam je bio jako dobra baza. Kroz njega smo stekli iskustvo i skupili hrabrost za novi iskorak. S vremenom smo osjetili da nas njegov Bar & Grill koncept ograničava u razvoju jelovnika, pa smo ponudu Strade usmjerili u drukčijem pravcu: na vrhunsko dry aged meso, domaću paštu s poznatim talijanskim klasicima i neke naše ideje.
Jelovnik upotpunjuje pizza Romana Tonda, još uvijek novitet u Istri, koja se postupno pojavljuje i u većim gradovima diljem Hrvatske. Cijelu ponudu prati manja, pomno odabrana vinska karta s dvadesetak etiketa iz Hrvatske, Italije, Francuske i Španjolske.
Koliko su vam u kuhinji važni istarska tradicija i lokalne namirnice, a koliko prostora ostavljate jelima i utjecajima iz drugih krajeva?
Istarska tradicija važan je dio našeg okruženja i cijenimo konobe koje je predstavljaju. Smatrali smo da Istra već ima mnogo odličnih konoba koje gostima pružaju iskustvo tradicionalne istarske kuhinje, pa nismo željeli ograničiti Stradu samo na istarska jela i tehnike.
Ipak, tradiciju nismo ostavili po strani — svoju paštu mijesimo sami. Zadržali smo ono što nam je blisko, a kroz drukčije kombinacije i pripremu dali joj svoj pečat. Željeli smo da se u Stradi osjete i istarski korijeni i utjecaji kuhinja koje volimo.
Dry aged steakovi važan su dio vaše ponude. Kako se rodila ta ideja i po čemu se vaša ponuda odležanog mesa razlikuje?
O dry aged mesu razmišljao sam od samog početka, ali tek mi je Strada pružila koncept u kojem sam toj ideji mogao dati pravo mjesto. Veliki sam ljubitelj mesa i kuhanja na živoj vatri, a gastronomiju rado proučavam — često i kroz knjige koje, kako se šalimo, jedine čitam.
U Stradi nastojimo svaku stavku jelovnika dovesti do maksimuma. Zato pažljivo biramo vrhunske komade mesa različitih goveda iz raznih dijelova svijeta i pripremamo ih tako da njihove posebnosti dođu do izražaja. Htio sam gostima ponuditi nešto što se ne susreće često u klasičnoj ponudi istarskih restorana.
Koliko je zahtjevno održati jednaku kvalitetu hrane i usluge tijekom cijelog dana, od marende do večere?
Tijekom dana mijenjaju se ritam rada i očekivanja gostiju. Marenda traži dobru pripremu i brzinu, a prijelaz s marende na ručak i poslijepodnevnu ponudu zna biti poseban izazov jer se mijenjaju tempo i način rada kuhinje. Večernja ponuda gostima ostavlja više prostora da sjednu i uživaju u obroku.
Zato su nam planiranje, priprema i dobra komunikacija između kuhinje i sale jako važni. Pažnjom prema detaljima nastojimo održati standard iza kojeg možemo stati.
Kako razvijate jelovnik Strade kroz godinu, koje novosti gosti mogu očekivati u zimskom razdoblju i početkom sljedeće godine te što vam je najizazovnije pri osmišljavanju novih jela?
Trenutačno smo u završnim doradama novih jela za zimsko razdoblje, a za početak sljedeće godine pripremamo i nekoliko zanimljivih novih koncepata. Kod osmišljavanja jelovnika najteže nam je odlučiti što iz njega maknuti — ideja za nova jela uvijek ima puno, ali želimo zadržati preglednu ponudu i posvetiti se kvaliteti svakog jela. Veselimo se svemu što slijedi i novim stvarima koje ćemo moći ponuditi našim gostima.
Za kraj, malo osobno — što je vama favorit u ponudi Strade? Kad ste gladni, što je prvo na vašem popisu želja?
Kad bismo birali svoj idealan obrok, bio bi to steak uz malo pašte i čašu vina — jednostavno, ukusno i baš po našem guštu.
