Iako u ovom trenutku sigurno ima puno bitnijih tema, možda je dobro ponekad opustiti mozak uz neku jednostavnu temu, poput “facolića“.
Facolić (rupčić) je maramica od tkanine. Vjerojatno današnji mladi uopće ne znaju da postoji takav “predmet” (maramica je papirnata!). No, mi, malo “stariji” koji smo svoje djetinjstvo proveli devedesetih, nismo izlazili iz kuće bez ispeglanog facolića u džepu. Taj komad tkanine služio nam je za brisanje nosa, kao maramica.
Mali komad tkanine s velikom prošlosti
Podrijetlo facolića-rupčića nalazi se u različitim kulturama diljem svijeta. Još u starom Egiptu, pronađeni su ostaci tkanina koje su se koristile za brisanje znoja. Slično tome, u staroj Grčkoj i Rimu često su ih nosili i kao modni dodatak.
U srednjem vijeku, rupčići su postali popularni među plemstvom i bogatima. Izrađivali su se od finih materijala poput svile ili lana, često ukrašeni vezom. Rupčići su imali i simboličko značenje, poklanjali su se kao znak pažnje ili ljubavni dar. Kasnije, njihova se upotreba proširila i izvan plemićkih krugova, za brisanje nosa, usta i znoja, te kao modni dodatak. U 19. stoljeću doživjeli su svoj vrhunac popularnosti, noseći se u džepovima, torbama ili oko vrata.
Modni dodatak i simbol
Facolić, odnosno rupčić i danas je dio vizualne elegancije muškaraca. U elegantnom muškom izdanju za potpuni dojam rupčić se nosi u džepu sakoa. Može se nositi kao pojedinačni modni detalj ili u kombinaciji s kravatom ili leptir kravatom. Džepni rupčić može biti formalni ili neformalni, što znači da se uklapa u svaki modni izričaj i upotpunjuje stil.
Facol
“Facol” (rubac) je velika marama i, za razliku od često pamučnih facolića, facol dolazi od raznih tkanina, a oni najljepši su svileni. Facol i facolić je riječ čakavskog dijalekta, a dolazi od talijanske riječi fazzoletto. Facol se nosio na glavi ili oko vrata, i još uvijek se nosi, osobito u posljednjih nekoliko godina, kada su marame postale popularne na razne načine.
Jedan od najpoznatijih rubaca na svijetu je Veronikin rubac, koji je, prema zapisima, pružila Isusu da obriše krvavo lice na križnom putu. Ta se crkvena relikvija čuva u Italiji, u Abruzzu.
Promjena navika
Nekada su papirnate maramice bile rijetkost i luksuz. No, s njihovom dostupnošću, svi su postajali “moderniji” pa se u školu počelo ići s paketom maramica u ruksaku, umjesto s facolićem. Štoviše, bilo bi te sram ako bi slučajno imao “starinski” facolić za brisanje nosa umjesto papirnate maramice. Da je praktičnije, jeftinije i higijenskije – je. No, da li je ekološkije? Što sa silnom proizvodnjom papira i plastičnih pakiranja?
Znak pažnje i tradicije
Taj mali komadić tkanine nekada se puno cijenio, a to smo se uvjerili i od svojih nona. Facolići su bili pažljivo ukrašavani u starini, čuvali su se u posebnim “kašetinima”, uredno ispeglani i posloženi, oni svečani za fešte, oni obični za svaki dan. Također, za posebne prigode poklanjali su se oni ljepši. Moja mama mi je rekla da je za svaki rođendan obavezno stizao mali prekrasan facolić u pismu iz Australije koji joj je poslala nona.
Čak se i ja sjećam svojih rođendana iz djetinjstva kada su mi none poklanjale rupčiće. I ti rupčići su bili posebno lijepi i, naravno, spremalo ih se u ormar. Grijeh je bio koristiti tako lijepe rupčiće.
Danas, kada su facolići napustili našu svakodnevicu, ponekad ih se sjetim s nostalgijom. No, primjećujem da još uvijek za posebne prigode, primjerice, krštenja, pričesti ili vjenčanja, oni koji vole klasiku, poklanjaju rupčiće kao znak zahvalnosti (npr. posvećene i personalizirane zahvale s utkanim tekstom). Lijep detalj za poklon. To samo potvrđuje koliko je ta platnena krpica imala veliki značaj u prošlosti – u manirama, u odijevanju, u eleganciji – ni najljepše pakiranje papirnatih maramica ne može to zamijeniti!
Svaki put kad mi pod ruku dođe facolić, podsjeti me na neka druga vremena, kada su vrijednosti bile drugačije, a stvari trajale dulje.
